Veliki Tabor

Da je mjesto radnje legende o tragičnoj ljubavi Veronike Desinić i Fridrika Celjskog upravo Veliki Tabor - jedna od najbolje obnovljenih i uređenih hrvatskih utvrda, opće je poznato. O tome su pisala velika imena hrvatske književnosti i umjetnosti uopće. Meni, skromnom pisaru frankopanskih “kronika“, Veliki Tabor bio je zanimljiv i sve do nekidan - neposjećen.

Goran Majetić 20.06.2022. Utvrde • Središnja Hrvatska


Nije da je ova utvrda “preko svijeta“, obišao sam mnoge mnogo dalje. Čak se i vrlo jednostavno dođe do nje - autocestom od Zagreba prema Krapini, pa na izlazu Zabok prema Tuheljskim toplicama, a onda samo slijediti vrlo dobru “smeđu turističku signalizaciju“. Pogriješiti ne možete. Impozantna velika bijela građevina bit će vam vidljiva iz daleka - prizor dušu dao za fotografiranje.

Sljedeće ugodno iznenađenje je prilazna makadamska cesta koja vodi prema burgu. Ako pažljivo promatrate okoliš vidjet ćete ostatke vanjskog obrambenog plašta. Nažalost, obrambene kule nisu sačuvane, već tek ostaci dvije i to u blizini same utvrde, no i to je još uvijek dovoljno da u prostoru stvori predodžbu kako je to izgledalo u danima najveće slave.

Veliki Tabor izgradili su grofovi Celjski - ugledno njemačko plemstvo najvišeg ranga. Celjski su, naime, imali titulu knezova izbornika - Kurfürst - što znači da su bili među njih sedam koji su birali njemačkog cara ili kako se to onda govorilo Svetog Rimskog Carstva.

I tu u stvari počinje priča koja je meni osobno jako zanimljiva zbog, naravno, naših knezova Krčkih Frankopana.

Knez Stjepan II. Krčki oženio je sredinom 14. stoljeća talijansku vojvotkinju Katarinu Carraru od Padove i s njom imao jednu kćer - Elizabetu. Kako su knezovi Krčki već tada imali jako veliki ugled ne samo u Hrvatskoj već i u Ugarskoj te talijanskim i njemačkim zemljama dogovoren je brak između Elizabete, kojoj je tada bilo tek dvije godine i tek nešto malo starijeg Fridrika, sina kneza izbornika Hermana Celjskog, gospodara Velikog Tabora.

Frankopanima, koji se tada još tako nisu zvali (to će ime dobiti tek za nekih tridesetak godina u vrijeme Stjepanovog stričevića Nikole IV.) bila je to još jedna prilika uzdići se do “kraljevske krvi“. Naime, u nekoj budućnosti Fridrik je mogao biti izabran za njemačkog cara, a Elizabeta bi postala njemačka carica. Stjepanu je, naravno, takav brak bio strateški porodični interes, Herman mu je u tome išao na ruku, jer je i sam imao pretenzije proširiti svoj utjecaj prema jugu i istoku.

Nakon vjenčanja pokazalo se da Fridriku kneginja Elizabeta nije zanimljiva koliko pučanka ili niža plemkinja Veronika Desinić, pa je došlo do dugogodišnjih zavrzlama, odvojenog života i ponovnog ujedinjenja supružnika, najviše pod pritiskom Hermana i Elizabetinog strica, hrvatskog bana Nikole IV. Frankopana kojima je taj bračni savez bio strateški jako važan.

Fridrik je problem riješio ubojstvom Elizabete, što se dogodilo u njihovoj palači u Krapini. Rat između Frankopana i Celjskih spriječen je golemim naporima čak dva kralja - hrvatsko-ugarskog i danskog, Fridrik je nekoliko godina proveo zatočen u Celju, a Veronika je po Hermanovoj naredbi ubijena nakon što je oslobođena optužbe da je vještica.

Nedugo nakon toga kneževska loza Celjskih je izumrla, a Veliki Tabor je nekoliko puta mijenjao vlasnike.

I tu dolazimo do dijela koji mi je bio nepoznat sve do ove posjete. Naime, Veliki Tabor je nešto manje od stotinu godina kasnije dopao u vlasništvo hrvatsko-ugarskog kralja Matijaša Korivina koji ga je dao svom sinu Janošu oženjenom za ni manje ni više već Beatrice Frankopan, najmlađu kćer kneza Bernardina Ozaljskog. Nakon Janošove smrti Beatrice je naslijedila sve njegove posjede, te je osporila ugovor između svog pokojnog muža i knezova Ratkay nad Velikim Taborom, a njezini ljudi su ga vojno zaposjeli. Time je ova utvrda i službeno postala vlasništvom nekog od Frankopana, kneginje Beatrice, ali je u njezinom vlasništvu ostao tek nekoliko godina.

Eto, odlaskom na izlet u Veliki Tabor nisam očekivao da ću i tamo naići na frankopanske posjede. To samo govori koliko su za hrvatsku povijest veliki i značajni bili i tada i sada knezovi Krčki Frankopani.

Tomislav Beronić
, 20. lipnja 2022.













Tematski povezane objave