Zagonetna izdužena lubanja iz Jopića pećine

U Jopića pećini na Skradskoj gori nedaleko Krnjaka, oko 22 kilometra južno od Karlovca, hrvatski špiljari pronašli su 1987. godine uistinu nesvakidašnji nalaz, izduženu ljudsku lubanju. Otkriće je očekivano pobudilo zanimanje nekolicine tada vodećih hrvatskih paleontologa, antropologa i arheologa. Izvršena su antropološka istraživanja lubanje, no sve do danas više je pitanja nego li odgovora na tajne koje krije.

Goran Majetić 11.06.2022. Divovi • Središnja Hrvatska
Izdužena lubanja pronađena je 1987. godine, oko 70 metara daleko od jamskog ulaza u Jopića pećinu (Foto: Mario Šlaus; Izvor: ”Subterranea Croatica” (Domagoj Perkić ”Antičke nekropole u špiljama kao posebnost kordunskog područja”), 2003.)

Izdužena lubanja pronađena je 1987. godine, oko 70 metara daleko od jamskog ulaza u Jopića pećinu (Foto: Mario Šlaus; Izvor: ”Subterranea Croatica” (Domagoj Perkić ”Antičke nekropole u špiljama kao posebnost kordunskog područja”), 2003.)

Na temelju izgleda lubanje i na osnovu početnih istraživanja znanstvenici su ponudili, i danas ”službeno” vrijedeću, pretpostavku o podrijetlu i starosti lubanje. Naglašavam, iznijeli su pretpostavku(e), jer čvrstih znanstvenih dokaza je malo, dok je pukih nagađanja podosta. Lubanju su pripisali nasilno ubijenoj pripadnici jednog od euro-azijskog naroda s kraja staroga ili početka srednjega vijeka. Od kuda god da je potjecala i kada god da je živjela žena je, potvrdio je forenzički pregled lubanje, bez sumnje ubijena, i to udarcem u glavu.

O zagonetnoj lubanji iz Jopića pećine, u naredna tri i pol desetljeća od njezinog otkrića objavljeno je tek nekoliko manjih stručnih - i javno dostupnih - radova. U ovom napisu predstavljam dva takva rada, od kojih je prvi objavljen ubrzo nakon pronalaska lubanje, a drugi desetljeće i pol kasnije. U tim radovima iznijeta je povijest otkrića lubanje te mišljenja pojedinih stručnjaka o tome zašto je lubanja izobličena i kada je živjelo biće kojoj je pripadala.

Neobičnu ”cijelu i dobro sačuvanu ljudsku lubanju” u prolazu Jopića pećine, svega 70 metara daleko od njezinog glavnog jamskog ulaza (ulaz1), otkrili su tijekom dvodnevnog istraživanja špilje 30-31. svibnja 1987. godine članovi Društva za istraživanja i snimanja krških fenomena (DISKF) iz Zagreba (* 1). Istraživanja tamo pronađenih ljudskih i životinjskih kostiju, kao i ulomaka keramike, nastavili su 25-26. srpnja iste godine. U lipnju naredne godine nalazište su istražili i stručnjaci iz tadašnjeg Zavoda za paleontologiju i geologiju kvartara Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (JAZU, danas HAZU) iz Zagreba.

”Svakako je najznačajniji nalaz cijele ljudske lubanje, jer je ona artificijelno povezivanjem (bandažiranjem) tijekom rasta i razvoja u juvenilnim stadijima života deformirana, izobličena i izduženog oblika. Ovakve lubanje sa plosnatim iskošenim čelom i izduženom mozgovnom kapsulom (kalvarijom) karakteristične su i redovito se susreću kod populacije Avara, tj. to su česti nalazi u avarskim nekropolama. Ovdje je važno napomenuti da su gornji rubovi orbitalnih otvora (torus supraorbitalis) na toj lubanji blago iskošeni prema lateralnim stranama, što je sigurno mongoloidno obilježje. Osim toga ta lubanja ima relativno maleno i nisko lice, što bi ukazivalo da pripada ženskoj osobi.”, istaknuto je u napisu ”Antropološko i arheološko značenje Jopićeve spilje na Kordunu”, objavljenom u stručnom biltenu ”Naš Krš”, broj 24-25 iz 1988. godine, u izdanju Speleološkog društva ”Bosansko-hercegovački krš” iz Sarajeva.

Rad su zajednički potpisali Mirko Malez, Predrag Vekić, Mladen Garašić i Oskar Prebanić (* 2). Retke posvećene nalazu izdužene lubanje, u okviru ulomka ”2. Antropološko i arheološko značenje”, napisao je nesumnjivo prvopotpisani pisac. Paleontolog, geolog i speleolog dr. sc. Mirko Malez (1924-1990.) iz Zagreba u vrijeme istraživanja u Jopića pećini bio je voditelj i znanstveni savjetnik Zavoda za paleontologiju i geologiju kvartara JAZU (danas HAZU) iz Zagreba.

U navedenom radu, o značenju nalaza izdužene ljudske lubanje, znanstvenik nadalje ističe: ”Pojava spomenute lubanje ”Avarskog tipa” u Jopićevoj spilji upućuje na zaključak da su i Kordun, makar na kratko vrijeme, zaposjeli Avari, odnosno Avari u zajednici sa Slavenima. ... Točno datiranje ”avarske lubanje” u Jopićevoj spilji teško je utvrditi, ali se može s velikom vjerojatnošću pretpostaviti da potječe iz konca sedmog ili početka osmog stoljeća, tj. iz vremena drugog kaganata.” (* 3).

Naposljetku Mirko Malez o nalazu lubanje izdužene u anteriorno-posteriornom smjeru, za koju zbog jako iskošenog čela i niskog lica pretpostavlja da pripada ženi, naglašava: ”Prema tome postojala je mogućnost da je slavenski živalj preuzeo neke običaje od Avara, ali je teško vjerovati da su Slaveni preuzeli od Avara uljepšavanje lubanja (to jest glava) povezivanjem i na taj je način izobličili i ”unakazili”, jer je poznato da su Slaveni pogrdno nazivali Avare ”pasjoglavcima”. Bilo kako bilo nalaz ”avarske lubanje” iz Jopićeve spilje osobito je zanimljiv u antropološkom i arheološkom pogledu ...”. U zaključku rada pisac ukazuje na potrebu nastavka istraživanja u početnom dijelu Jopića pećine, čime treba ”unijeti više svjetla” u spoznavanje istine o vrijednom otkriću.

Valja još dodati da je u Jopića pećini pronađena samo lubanja, a da je sudbina kostura žene kojoj je pripadala nepoznata. Postoje dvije mogućnosti, da se navedeni kostur još nalazi u špilji ili pak da u njoj nikada nije niti završio. No, sustavna arheološka istraživanja Jopića pećine nisu provedena, te je sudbina kostura i nadalje nepoznanica. Ukoliko bi se istraživanjima ustvrdilo da ga u špilji nema, to bi moglo značiti da je ubijena žena obezglavljena, i to negdje izvan špilje. Tijelo je potom na nepoznatom mjestu vjerojatno pokopano, a glava odnešena ili bačena u špilju.

Na neobičnu lubanju iz Jopića pećine, 16 godina nakon njezinog otkrića, osvrnuo se i arheolog Domagoj Perkić (1971.) iz Dubrovnika. U okolici Karlovca vodio je arheološka istraživanja od 1997. do 2001. godine. Tijekom tih istraživanja posjetio je, s Kristinom Badovinac, Martom Perkić, Hrvojem Cvitanovićem i Krešimirom Ragužom, članovima Speleološkog kluba ”Ursus spelaeus” iz Karlovca, i Jopića pećinu u kojoj su prikupili brojne nalaze. Otkriću, podrijetlu i značaju izdužene lubanje iz te špilje, u radu ”Antičke nekropole u špiljama kao posebnost kordunskog područja”, objavljenim u časopisu ”Subterranea Croatica”, broj 1 iz 2003. godine, posvetio je zapaženu pozornost.

Domagoj Perkić slijedi stav prethodnika, smatrajući da lubanja potječe od žene čija je glava namjerno izobličena, i to ”povezivanjem tijekom rasta i razvoja u juvenilnim stadijima života”. Ističe da su takve lubanje posebnost pripadnika ”plemena u ranom srednjem vijeku kao što su Avari, Langobardi, Huni, Sarmati, Ostrogoti”. Arheolog naglašava da se za lubanju iz Jopića pećine ne  zna kojem je plemenu od navedenih pripadala, niti u kakvim okolnostima i zašto je žena ubijena. O onome što je ipak nepobitno utvrđeno, Domagoj Perkić piše: ”U svakom slučaju ova lubanja pripadala je ženskoj osobi između 25 i 30 godina i prema antropološkoj analizi koju je izvršio dr. sci. Mario Šlaus (* 4), može se reći da je umrla nasilnom smrću, odnosno ubijena je jednim kratkim i preciznim udarcem u lijevu stranu lubanje što je i danas vidljivo na kostima lubanje.”.

Na osnovi poznavanja starosti većine nalaza iz špilje koji ”pripadaju antičkom vremenu i mogu se usko datirati u prva desetljeća druge polovice 3. st. posl. Kr.”, Domagoj Perkić smatra da lubanja vjerojatno pripada pripadnici plemena Sarmata, ali i nagađa da je ubijena jer je bila zaražena, u to doba vrlo opasnom bolešću, kugom: ”S obzirom na vrijeme datacije antičkih nalaza u špilji logičan slijed su Sarmati. Osim toga, u vrijeme 3. st. posl. Kr. ovim prostorima najbliži su Sarmati koji se nalaze između današnjih Karpata i Podunavlja i česti su njihovi upadi na područja Panonie Inferior - Donja Panonija (prostor današnje Slavonije, Srijema i dijela Mađarske) odnosno sukobi s Rimljanima. U takvim borbama je jedna Sarmatkinja mogla biti ratni plijen, ali i izvor zaraze koji tako dolazi na prostore današnjeg Korduna i okolice. Poznato je da se kuga javlja na istoku, a vojska i robovi - zarobljenici su bili glavni prijenosnici epidemije po cijelom carstvu.”.

Temeljem tada postojećih povijesnih i arheoloških podataka, za koje  naglašava da ih je ”nažalost vrlo malo”, pisac rada nagađa o načinu na koji je spomenuta Sarmatkinja okončala život: ”Slijedom događaja, populacija zaražena kugom sahranjiva se u špiljama, a što uraditi sa uzrokom zla - pošasti s Istoka - zarobljenom Sarmatkinjom (koja je možda bila i sarmatska svećenica jer se glava deformira samo posebnim članicama plemena) nego je ritualno pogubiti (egzekucija), žrtvovati bogovima i sahraniti s ostalima.”. I Domagoj Perkić u zaključku ističe da bi pravi razlog za ubojstvo žene mogla  ustvrditi tek neka buduća znanstvena istraživanja.

Lubanja pronađena u Jopića pećini čuva se u Osteološkoj zbirci Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) u Zagrebu, koju je osnovao u ovome napisu već ranije spomenuti antropolog Mario Šlaus. U međuvremenu, u 35 godina proteklih od otkrića nesvakidašnje lubanje na Kordunu, i u Hrvatskoj i u svijetu pronađeno je još takvih lubanja. Porasle su i spoznaje o tim, neuobičajenim, osteološkim nalazima.

Jesu li danas, i u kojoj mjeri, nekadašnja nagađanja o starosti i podrijetlu lubanje, otkrivene u jednoj od najdužih špilja u Hrvatskoj (* 5), zasnovana na dokazivim činjenicama ili su plod ”znanstvene mašte”? Odgovor svakako zaslužuje pomno istraživanje i objavu u zasebnom napisu.

Goran Majetić, 11. lipnja 2022.

(* 1) Članovima DISKF-a, osnovanog 1980., pridružio se u istraživanju i jedan član Speleološkog društva (SD) ”Bosansko-hercegovački krš” iz Sarajeva. Jedan dio članstva DISKF-a osnovao je 2002. novu udrugu pod nazivom Dinaridi - Društvo za istraživanja i snimanja krških fenomena (DDISKF), također sa sjedištem u Zagrebu.

(* 2) Mirko Malez predstavljen je u radu kao član Speleološkog društva Hrvatske iz Zagreba, Predrag Vekić i Mladen Garašić kao članovi DISKF-a iz Zagreba, a Oskar Prebanić kao član SD ”Bosansko-hercegovački krš” iz Sarajeva.

(* 3) O avarskom podrijetlu lubanje iz 7-8. stoljeća Mirko Malez nagađa na osnovu radova arheologa koji su izučavali povijest Avara, njihov dolazak u Panonsku nizinu i područje Dinarida, uspostavu avarsko-slavenskog plemenskog saveza i obilježja ”avarsko-slavenske kulture”.

Na osnovu uvida u te radove, navodi da su u Hrvatskoj ”na više mjesta otkriveni nalazi koji sigurno upućuju na prisustvo Avara”, spominjući posebice nalaz kod sela Vrebac u Lici, kao i ”miješanu” avarsko-slavensku nekropolu Bijelo Brdo kod Osijeka. Pretpostavku o podrijetlu i starosti lubanje iz Jopića pećine pisac zasniva i na pokazateljima antropološke obrade spomenute nekropole iz Slavonije.

(* 4) Antropolško istraživanje lubanje izvršio je dr. sc. Mario Šlaus (1959.) iz Odjela za arheologiju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) iz Zagreba. Prema podacima današnjeg upravitelja Antropološkog centra HAZU lubanja potječe iz 8. stoljeća.

O smrti pokojnice čija je lubanja pronađena u Jopića pećini antropolog Mario Šlaus u razgovoru za novine ”24 sata” (napis novinarke Željke Krmpotić objavljen je 19. ožujka 2014.) izjavio je: ”Njezina sudbina bila je prilično teška. U ranijoj životnoj dobi netko ju je jako udario u glavu i kao dokaz ostala je udubina. Taj udarac je preživjela, no još jedan udarac nekoliko godina poslije bio je koban. Naime, netko ju je udario tupim tvrdim predmetom i smrskao joj dio lubanje, a potom ju je ili ubacio u špilju u kojoj smo je našli ili je ondje pala.”.

(* 5) Špilju mjesnog naziva Jopića (ili Jopićeva) pećina speleolozi istražuju od 1968. Sustavnim istraživanjima narednih desetljeća otkriven je špiljski sustav Jopićeva špilja - Bent, koji prema podacima objavljenim 1. lipnja 2022. na mrežnim stranicama Hrvatski speleološki poslužitelj (speleologija.hr), ima tlocrtnu duljinu od 6710 metara, što ga svrstava na sedmo mjesto među najdužim špiljama u Hrvatskoj.

Špilju su otkrili članovi Speleološkog odjeka Planinarskog društva (PD) ”Dubovac” iz Karlovca. Prva probna arheološka iskopavanja u špilji provedena su pod vodstvom arheologa Gradskog muzeja Karlovac Laze Čučkovića 1984.

Glavni ulaz u ovaj špiljski sustav nalazi se nedaleko sela Brebornica, koje je smješteno oko 4 kilometra južno od Krnjaka. Ulaz je svega oko jednog kilometra udaljen od državne ceste D1 Karlovac - Plitvička jezera. Špiljski sustav pruža se podzemljem jugoistočnih obronaka Skradske gore (428 m.n.v.).

* Napomena o autorskim pravima:
Za objavljivanje napisa ili njegovog dijela, isključivo u izvornom
obliku i uz navođenje izvora - portala Budni Div, linka na izvorni napis
te imena i prezimena pisca, potrebno je piščevo odobrenje, koje možete
dobiti upitom na njegov
e-mail: [email protected]

Tlocrt i uzdužni presjek početnog dijela Jopića pećine kod sela Brebornica na Kordunu; zvjezdice označavaju ležišta kostiju i drugih arheoloških nalaza (Izvor: ”Naš Krš” (Mirko Malez, Predrag Vekić, Mladen Garašić i Oskar Prebanić ”Antropološko i arheološko značenje Jopićeve spilje na Kordunu”), 1988.)

Tlocrt i uzdužni presjek početnog dijela Jopića pećine kod sela Brebornica na Kordunu; zvjezdice označavaju ležišta kostiju i drugih arheoloških nalaza (Izvor: ”Naš Krš” (Mirko Malez, Predrag Vekić, Mladen Garašić i Oskar Prebanić ”Antropološko i arheološko značenje Jopićeve spilje na Kordunu”), 1988.)

Paleontolog Mirko Malez u prostoru Zavoda za paleontologiju i geologiju kvartara JAZU 1979. godine (Izvor: Hrvatski državni arhiv (arhinet.arhiv.hr))

Paleontolog Mirko Malez u prostoru Zavoda za paleontologiju i geologiju kvartara JAZU 1979. godine (Izvor: Hrvatski državni arhiv (arhinet.arhiv.hr))

Znanstvenici pretpostavljaju da je lubanja pripadala nasilno ubijenoj pripadnici jednog od euro-azijskog naroda s kraja staroga ili početka srednjega vijeka (Foto: Mario Šlaus; Izvor: ”Subterranea Croatica” (Domagoj Perkić ”Antičke nekropole u špiljama kao posebnost kordunskog područja”), 2003.)

Znanstvenici pretpostavljaju da je lubanja pripadala nasilno ubijenoj pripadnici jednog od euro-azijskog naroda s kraja staroga ili početka srednjega vijeka (Foto: Mario Šlaus; Izvor: ”Subterranea Croatica” (Domagoj Perkić ”Antičke nekropole u špiljama kao posebnost kordunskog područja”), 2003.)

Naslovnica knjige arheologa Domagoja Perkića ”Antičke nekropole u speleološkim objektima, kamenolomi i naselja na području Korduna” iz 2019. godine u kojoj također piše o ”umjetno deformiranoj lubanji” iz Jopića pećine

Naslovnica knjige arheologa Domagoja Perkića ”Antičke nekropole u speleološkim objektima, kamenolomi i naselja na području Korduna” iz 2019. godine u kojoj također piše o ”umjetno deformiranoj lubanji” iz Jopića pećine

Tematski povezane objave