Zagonetka drevne grobnice na vrhu Martinšćaka

”Kao djevojčica čula sam da se na vrhu brijega Martinšćak, uz crkvu Sveti Martin, nekoć nalazila veća kamena nadgrobna ploča. Stariji mještani govorili su da je pod njom bio pokopan neki istaknuti pojedinac.”. Priopćila mi je to Vera Matešić, djevojačkog prezimena Vuglešić, iz Petrunića nedaleko Generalskog Stola, podrijetlom iz sela Ladvenjak podno Martinšćaka, 27. travnja 2022. godine, kada je čula da istražujem povijest njezinog rodnog kraja. Čuvši djelić predaje o drevnoj grobnici na vrhu Martinšćaka, nametnulo mi se pitanje: Kakva je sudbina te nadgrobnice?

Goran Majetić 30.05.2022. Crkve • Središnja Hrvatska
Kamena ploča - nadgrobnica na vrhu Martinšćaka skriva tajnu pokojnika koji pod njome počiva (Foto: Goran Majetić)

Kamena ploča - nadgrobnica na vrhu Martinšćaka skriva tajnu pokojnika koji pod njome počiva (Foto: Goran Majetić)

Martinšćak južno od grada Karlovca nije odviše visok (345 m.n.v.), ali je samostojeći brijeg stožastog oblika i stoga vrlo uočljiv. Prvi puta posjetio sam ga kao srednjoškolac, a narednih desetljeća uspeo sam se na njega još podosta puta. Sve do prije desetak godina bili su to isključivo planinarski i izletički pohodi. Zanimao sam se ponešto i za povijest crkve na vrhu brijega, no tada nisam niti pomišljao da Martinšćak skriva i neke druge zagonetke.

No, družeći se od 1996. godine s inženjerom strojarstva Jurajom Štefančićem (1952-2013.) iz Barilovića, koji je kao istinski poštovatelj baštine svojeg zavičaja zaslužan za pronalazak više povijesnih nalazišta i otkriće niza kamenih i drugih spomenika, počeo sam se sve više zanimati za ostavštinu predaka u široj okolici rodnog Karlovca.

Nakon iznenadne smrti dragog prijatelja, nastavio sam s povremenim istraživačkim ophodnjama, i nadalje bilježeći zapažanja tek ”za vlastitu dušu”. Prva samostalna istraživanja poduzeo sam, uz pomoć sina Noe, iste 2013. godine, upravo na širem području Martinšćaka. Tu smo tražili - i prepoznali - prapovijesnu gradinu i neke od gomila (tumula) iz istoga razdoblja. Kada sam 2020. godine napokon počeo redovito poduzimati takve istraživačke izlete, opet mi je jedno od prvih odredišta bio Martinšćak. Tada sam, 12. travnja, u šumarku uz asfaltnu cestu blizu vrha i crkve Sveti Martin uočio mogući kamenolom.

Oko stotinjak metara od crkve, naime, s obje strane ceste koja vodi na vrh brijega iz sela Gornji Velemerić, na početku šume koja okružuje vršnu zaravan mogu se vidjeti oveće vapnenačke stijene (”kamen živac”). Neke od tih stijena s po jedne strane doimaju se isuviše ravne. Čini se da taka oblik nije posljedica njihovog prirodnog ”rasta”. Moguće je da je riječ o manjem kamenolomu, možda iz vremena izgradnje ranije kamene crkve Sveti Martin ili možda čak iz nekog starijeg doba. O tome sam izvijestio arheologa Konzervatorskog odjela Karlovac Krešu Raguža, no bez predočenja fotografija jer ih tada nisam snimio.

Kako to već u životu biva, do nove ”izvidnice” na Martinšćaku prošle su pune dvije godine. Nakon što sam od Vere Matešić čuo predanje o zagonetnoj grobnici uz crkvu Sveti Martin, već idućeg dana temeljitije sam prošetao po vršnoj zaravni brijega, ovoga puta i s metrom i fotoaparatom u rukama. Pregledao sam već spomenute stijene s mogućim kamenolomima, ali se i uputio u potragu za kamenom nadgrobnom pločom koju spominje narodna predaja.

Tijekom ranije posjete Martinšćaku pozornost mi je privukla ravna ”stijena” iza crkvenog svetišta, koja mi je na neki neobjašnjiv način bivala čudnom. No, tada još nisam slutio da to nije ”kamen živac”, već nadgrobna rukotvorina. Sada mi je, međutim, prva pomisao bila da je upravo taj ”komad” vapnenca urastao u livadu kamena nadgrobnica o kojoj je sačuvano predanje u žitelja uokolo Martinšćaka.

Pregledao sam te izmjerio i snimio nadgrobnicu iza svetišta crkve. Riječ je o približno pravokutnoj ploči, čije su ”lice” (gornja ili pokrovna stranica) i rubovi oštećeni. Do ”čela” ploče okrenutog ka crkvenom svetištu nalazi se još jedan manji kamen otprilike kvadratnog presjeka. Dužina ploče bez toga ”dodatka”, koji može ali i ne mora biti ulomak izvorno možda nešto duže ploče, iznosi oko 130 centimetara. Ploča je široka oko 80 centimetara. Debljina ploče samo na pogled ne može se utvrditi jer je gotovo do gornjeg ruba pokrovne stranice ulegla u zemlju.

Iza crkvenog svetišta nalazi se i oveći nepravilan humak sastavljen od manjih kamenih kvadara te ponešto manjih ploča, kao i sitnijih i osrednje velikih kamenih ulomaka. Je li riječ o komadima kamenja koje je preostalo od crkve srušene 1936. godine? Ili su, bar neke, ploče ostaci odbačenih i razbijenih nadgrobnica, ukoliko ih je u blizini crkve bilo više? A nedvojbeno je uz staru crkvu romaničkih graditeljskih obilježja, koja je na vrhu brijega podignuta najkasnije početkom 14. stoljeća, nekoć davno bilo i groblje.

Na vršnoj zaravni brijega može se uočiti još nekoliko većih komada vapnenca s zaravnjenom najvećom stranicom, no nisam siguran da je u njihovom slučaju riječ o ljudskim rukama isklesanim nadgrobnim pločama. Ostale stranice su neravne, možda uslijed oštećenja, a možda i stoga jer je zapravo samo riječ o ulomcima odvaljenim od stijena, koji nisu dodatno obrađivani.

U selu Gornji Velemerić zatekao sam domaćina, iz jedne od kuća najbližih vrhu brijega i crkvi, kojeg sam pitao zna li za predaju o nadgrobnoj ploči na Martinšćaku. Potvrdio je moju pretpostavku da je riječ o kamenoj nadgrobnici koja se nalazi iza crkvenog svetišta. Dakle, sudbina nadgrobnice iz predaje je da nije uništena, već je dapače i nadalje ”živi svjedok” nekog drevnog, i za nas zagonetnog ukopa. Na upit je li čuo kome je ploča bila posvećena, mještanin je odgovorio: "Priča se da je tu pokopan hrvatski kralj Petar Svačić." (* 1)

Ujedno je dodao: "Ploča je podignuta, a pod njom su se našle ljudske kosti i lubanja.". Na pitanje zna li tko je i kada otvorio grobnicu, rekao je da su to učinili znatiželjni hrvatski vojnici tijekom Domovinskog rata 1993. godine, kada je Martinšćak bio istaknuta točka obrane na karlovačkom području. Očito je i netko od njih čuo za predaju o grobu kao posljednjem počivalištu povijesno značajne osobe. Lako je moguće, međutim, da je grobnica bila otvarana i ranije. Ako je u njoj bilo išta vrijednije, zacijelo je već odavno otuđeno.

Na moj upit o debljini ploče, Velemerićan je naglasio da je poprilično debela. Pitao sam ga je li možda debljina odgovara dužini ispružene šake, pokazujući mu svoju (dugačku 17 cm), na što je rekao da je vjerojatno deblja. Nadgrobnica bi, procjenjujem prema uvidu u uobičajenu debljinu novovijekih nadgrobnica, mogla imati debljinu od oko 25 centimetara. Ukoliko je deblja, to bi moglo ukazivati i da je starijeg, vjerojatno srednjovjekovnog podrijetla. Od utvrđivanja debljine nadgrobnice važnije je, dakako, otkrivanje sadržaja kojeg (možda još) krije, a oboje bi moglo pružiti istraživanje pod vodstvom i nadzorom arheologa. Ovaj napis javni je poziv arheološkoj struci da spomenuta istraživanja i provede.

Na veću starost grobnice upućuje i njezina približna usmjerenost zapad-istok. Usmjerena je kao i crkva, čiji je ulaz na zapadu, a svetište na istoku. Domaćin je nadalje istaknuo: "Ploča je dosta oštećena jer se znalo dogoditi da su preko nje prelazili seoski traktori, a za rata i vojna vozila.". Što se tiče pokojnika koji je ispod nje ukopan, mišljenja sam da bi prije mogla biti riječ o nekom davnom svećeniku ili plemiću, možda čak i vojnom časniku, a ne o kralju. Arheološko istraživanje moglo bi nam, uz pretpostavku da kulturni sloj pod pločom nije pri ranijim otvaranjem (ili otvaranjima) grobnice posve uništen i uklonjen, zacijelo približiti istinu koju čuva taj drevni grob.

Mještanin je rekao da je od svojeg djeda čuo da je nedaleko crkve nekada bilo groblje, a prisjetio se i njegovog približnog položaja - otprilike na mjestu ili u blizini današnje postaje i odašiljača koji su izgrađeni oko 50-ak metara jugoistočno od crkve. Taj odašiljač dao je sagraditi Radio Karlovac (današnji Hrvatski radio Karlovac) 1987. godine. (Otprilike na istoj udaljenosti, sjeverozapadno od crkve 2013. podignuta je još jedna postaja s odašiljačem, u vlasništvu poduzeća KA-vision.) Pregledao sam i okolni travnjak, koji sve više zarasta u šikaru, kao i dio koji je već prerastao u šumarak, no više se ne mogu uočiti tragovi staroga groblja.

Stanovniku Gornjeg Velemerića predaja o postojanju groblja na vrhu Martinšćaka utisnula se u sjećanje u djetinjstvu, negdje 1970-ih godina, otprilike u isto vrijeme kada je djevojčica iz Ladvenjka, s druge, istočne strane brijega, upamtila priču o kamenoj nadgrobnici neke značajne ličnosti. Predaje, koje su se prenosile prije oko pola stoljeća, kolaju tim krajem i danas. Kako je u njih dospio čak i jedan ”hrvatski kralj”? Ima li predaja o grobu Petra Svačića na Martinšćaku ikakvog uporišta u povijesnoj znanosti? I odgovore na ova pitanja valjalo bi istražiti, a ne ih olako odbaciti jer se ne uklapaju u priču suvremenih povjesničara. No, u koju to priču, od njih mnoštvo?

Goran Majetić, slobodni istraživač, 30. svibnja 2022.

(* 1) Oko posljednjeg hrvatskog kralja "narodne krvi" Petra Svačića uvriježila se nekolicina ”istina”, za koje dio suvremenih povjesničara tvrdi na osnovu istraživanja da ili nemaju stvarnog uporišta u činjenicama ili počivaju na vrlo klimavim dokazima. Čini se tako da nema dokaza da je Petar bio član obiteljske loze Svačića (ili Snačića). Izgleda da nema niti dokaza da je Petar bio kralj; možda mu je tu čast ukazao dio hrvatskog plemstva, no nije okrunjen za kralja (krunu kralja Zvonimira čuvao je splitski nadbiskup). Samo se pretpostavlja da je Petar upravljao dijelom Hrvatske bez područja Slavonije, koje je već bilo u vlasti Mađara, i gradova u Dalmaciji, koji su bili u vlasti Venecije. Isto tako, Petar je tek navodno vladao od 1093. Poginuo je u proljeće 1097. u bitci protiv mađarske vojske na  Gvozdu, no pouzdano se ne zna na kojoj je gori ili planini toga imena došlo do bitke.

(* 2) Na mrežnim stranicama Hrvatskog planinarskog društva (HPD) ”Martinšćak” (hpd-martinscak.hr) može se od 2014. pročitati sljedeća ”legenda”: ”Na Martinščaku se u davnini nalazilo naselje u kojem je, prema nekim povjesničarima, 1102. godine potpisan ugovor Pacta Conventa kojim su Hrvati i Mađari (Ugri) dogovorili utemeljenje zajedničke Hrvatsko-ugarske Kraljevine. Zanimljivo je da je arheološkim istraživanjima nađena kamena ploča na kojoj je uklesana ta godina.”.

Ovu ”legendu” često prepisiju druga planinarska društva u najavi društvenih izleta na Martinšćak, a preuzeo ju je i Hrvatski planinarski savez za svoje mrežne stranice (hps.hr) u opisu Martinšćaka kao odredišta planinarskih uspona. Na stranicama planinarskog društva nije nužno, premda bi bilo poželjno, navesti izvor podataka koji su objavljeni, pa smo uskraćeni za spoznaju o tome tko su ti ”neki povjesničari” koji vežu potpisivanje navodnog ugovora uz Martinšćak, na osnovu čega su došli do takvog zaključka ili možda tek pretpostavke, gdje su objavili te svoje stavove, ... Isto tako, spomenuti planinarski napis ne otkriva niti tko je i kada proveo arheološko istraživanje pri kojem je navodno pronađena ploča s uklesanom godinom 1102., niti koja je sudbina te ploče (prebačena u muzej, ostavljena na nalazištu, ...), niti što je još bilo uklesano na tome kamenu, ...

Suvremena povijesna istraživanja inače dovode u sumnju izvornost sporazuma poznatog pod nazivom Pacta Conventa. Iako se čini izvjesnim da je došlo do dogovora kralja Kolomana i hrvatskih plemena, čini se da nije potpisan pravno valjan ugovor, već tek svojevrsna neobvezujuća bilješka. Povjesničar umjetnosti i arheolog Nikola Jakšić (1949.) iz Zadra pretpostavlja, na temelju nalaza bogate ostave Kolomanovih srebrnih kovanica nedaleko Benkovca, da je do dogovora došlo u obližnjem selu Podgrađe, koje je u srednjem vijeku imalo istaknutu ulogu u ustroju hrvatske svjetovne i crkvene vlasti. Pri dosadašnjem proučavanju izvora koji se odnose na arheološka istraživanja u okolici Karlovca, nisam naišao niti na spomen istraživanja navodno provedenog na Martinšćaku.

U blizini crkve Sveti Martin nekoć je bilo groblje, o kojem je sačuvana predaja među stanovnicima okolnih sela Ladvenjak i Velemerić (Foto: Goran Majetić)

U blizini crkve Sveti Martin nekoć je bilo groblje, o kojem je sačuvana predaja među stanovnicima okolnih sela Ladvenjak i Velemerić (Foto: Goran Majetić)

Grobnica se nalazi svega oko 3 metra iza svetišta crkve Sveti Martin (Foto: Goran Majetić)

Grobnica se nalazi svega oko 3 metra iza svetišta crkve Sveti Martin (Foto: Goran Majetić)

Položaj crkve Sveti Martin naznačen je na zemljovidu Karlovačkog generalata iz 1774-1775. godine (Izvor: Hungaricana - Hungarian Cultural Heritage Portal: Mapire: Country maps: Karlstädter Generalat (1774-1775) - First Military Survey (maps.arcanum.com))

Položaj crkve Sveti Martin naznačen je na zemljovidu Karlovačkog generalata iz 1774-1775. godine (Izvor: Hungaricana - Hungarian Cultural Heritage Portal: Mapire: Country maps: Karlstädter Generalat (1774-1775) - First Military Survey (maps.arcanum.com))

Nadgrobna ploča dosta je oštećena; dugačka je oko 130 i široka 80 centimetara (Foto: Goran Majetić)

Nadgrobna ploča dosta je oštećena; dugačka je oko 130 i široka 80 centimetara (Foto: Goran Majetić)

Nedaleko crkve Sveti Martin nalazi se na još nekoliko prilično velikih kamenih ploča, za koje se ne može sa sigurnošću reći jesu li obrađivane i jesu li uopće za nešto korištene (Foto: Goran Majetić)

Nedaleko crkve Sveti Martin nalazi se na još nekoliko prilično velikih kamenih ploča, za koje se ne može sa sigurnošću reći jesu li obrađivane i jesu li uopće za nešto korištene (Foto: Goran Majetić)

Dugačka vapnenačka stijena blizu vrha Martinšćaka doima se poput isklesane kamene ograde, ostatak kamenoloma nepoznate namjene i vremena korištenja? (Foto: Goran Majetić)

Dugačka vapnenačka stijena blizu vrha Martinšćaka doima se poput isklesane kamene ograde, ostatak kamenoloma nepoznate namjene i vremena korištenja? (Foto: Goran Majetić)

Tematski povezane objave