Martinšćak - pradavno svetište i središte Gorice

Brijeg Martinšćak (345 m.n.v.), koji se uzdiže oko 10 kilometara južno od grada Karlovca, okružen sa sjevera, istoka i juga rijekom Koranom, plijeni pozornost s koje god strane mu prilazili. Lako je uočljiv je jer se izdiže iznad okolnog pobrđa, a osobit i stoga jer je najviši dio brijega nalik stošcu. Takvim položajem i oblikom, brijeg je zacijelo od davnina imao važnu ulogu u životu ljudske zajednice koja je obitavala u njegovom okruženju.

Goran Majetić 23.05.2022. Crkve • Središnja Hrvatska
Crkva Sveti Martin na Martinšćaku sagrađena prema projektu građevinskog inženjera Nikole Marića 1936. godine (Foto: Goran Majetić)

Crkva Sveti Martin na Martinšćaku sagrađena prema projektu građevinskog inženjera Nikole Marića 1936. godine (Foto: Goran Majetić)

Ponajprije se isticao kao obredno mjesto, točka susreta zemaljskih i nebeskih sila. Potom je služio i pri prijenosu poruka na daljinu, ali i kao nadzorni položaj bitan u obrambenom sustavu šireg područja. Da je vrh Martinšćaka drevno svetište svjedoči na njemu izgrađena crkva. Nekada je blizu crkve bilo i groblje, koje je danas nevidljivo u prostoru ali je prepoznatljivo u narodnoj predaji. O mogućim ostacima groblja, kao i o predanju vezanom uz jedan od grobova, bit će riječi u zasebnom napisu.

Prvi spomen crkve Sveti Martin nalazimo u zborniku s popisom župa Zagrebačke biskupije kojeg je 1334. godine sastavio istaknuti član Zagrebačkog kaptola Ivan arhiđakon Gorički. Potom o crkvi svjedoči i sličan zbornik iste biskupije iz 1501. godine. Među povjesničarima koji su na osnovu rečenih spisa nastojali dati doprinos istraživanju povijesti župa i crkava srednjovjekovne Zagrebačke biskupije, ističe se Josip Buturac (1905-1993.), podrijetlom iz Grabarja kod Požege.
Crkveni povjesničar i arhivar Josip Buturac u radu ”Popis župa zagrebačke biskupije 1334. i 1501. godine”, objavljenom u časopisu ”Starine” Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, knjiga 59 iz 1984., u odlomku ”Arhiđakonat Gorica” prenosi izvorne latinske zapise iz tih popisa koji svjedoče o postojanju crkve Sveti Martin u Gorici u srednjem vijeku: ”1334. Item sancti Martini de eadem Guercha. - 1501. Martinus plebanus ecclesde sancti Martini in Gorycza. Thomas capellanus eiusdem.” (* 1).

Josip Buturac, slijedeći navod karlovačkog povjesničara Radoslava Lopašića (1835-1893.) iz knjige ”Oko Kupe i Korane - mjestopisne i poviestne crtice”, objavljenoj 1895. godine, zapisu dodaje sljedeću  bilješku o položaju crkve Sveti Martin: ”Na brežuljku Martinšćaku kod Ladvenjaka.”. Radoslav Lopašić, naime, o značenju crkve Sveti Martin za Gorički arhiđakonat naglašava: ”Tomu arcidjakonatu bijaše sjedište i središte kod sv. Martina na Gorici, koja ... crkva ... i danas jošte obstoji na Martinjšćaku kod Velemerića.”.

Selo Ladvenjak nalazi se u sjeveroistočnom, selo Gornji Velemerić u zapadnom a Donji Velemerić u južnom podnožju brijega Martinšćaka, tako da je u novije doba svejedno uz koje od tih sela ističemo položaj brijega i crkve. Ranije je, međutim, čitavo područje uokolo Martinšćaka (na istoku do lijeve obale Korane) nosilo ime Velemerić. Taj naziv nosila je i župa, ali i utvrđeni grad na brežuljku u južnom podnožju brijega, na prostoru današnjeg Ladvenjka. Ta je srednjovjekovna utvrda već u 17. stoljeću postala ruševina. Tijekom naredna dva stoljeća razgrađeni su čak i njezini temeljni ostaci te više nema niti traga grad Velemerića na položaju na kojem se uzdizao.

Još ranije, u srednjem vijeku, šire područje, prostor županije i arhiđakonata, kojem je Martinšćak po prilici bio u središtu, nazivalo se Gorica. Područje Goričkog arhiđakonata i Goričke županije obuhvaćalo je u grubo prostor današnjeg Pokuplja južno od Kupe te Korduna. Ime Gorica nosili su osim arhiđakonata, kao upravne jedinice Zagrebačke biskupije, i županije u sastavu države Hrvatske, i središnja župa u okviru Goričke županije, utvrđeni grad te župe (* 2), kao i brijeg na kojem je podignuta crkva Sveti Martin.

Današnja crkva na vrhu Martinšćaka izgrađena je na mjestu starije crkve. Sagrađena je po nacrtu inženjera Nikole Marića (1886-1981.), vlasnika građevinskog poduzeća u Karlovcu od 1932. do 1948. godine. Viši kustos Gradskog muzeja Karlovac Igor Čulig u knjižici ”Iz modernog Karlovca” (* 3), objavljenoj 2011. godine, donosi crtež i nacrt izgradnje crkve (* 4) uz popratnu bilješku: ”Podignuta 1936. godine u spomen Stjepanu Radiću kapela Sv. Martina na brdu Martinšćak (općina Barilović) je Marićev prvijenac ”rustičnog starohrvatskog registra” u krajoliku, oblikovana kao izdanak povijesnog tipa s preslicom i (pravokutnom) apsidom.”.

U Gradskom muzeju Karlovac čuva se i fotografija crkve Sveti Martin na kojoj se vidi kako je izgledala crkva koja je zbog dotrajalosti srušena 1936. godine. Usporedbom izgleda stare i novoizgrađene crkve, nedvojbeno je da je nova crkva zadržala najvažnija građevinska obilježja prethodne. Kao i stara, i nova crkva jednobrodna je i ima zvonik na preslicu. Fotografija ne pruža uvid u to je li stara crkva imala polukružno ili, poput nove crkve, pravokutno svetište. Jedna od uočljivih razlika je da je pri gradnji nove crkve izostavljena lopica (sjenica, loža ili trijem), natkriveni pravokutni prostor ispred ulaznog pročelja.

Vrijedan i zanimljiv opis stare crkve na Martinšćaku iz 1899. godine ostavio nam je prosvjetar, novinar, književnik i planinar Stjepan Širola (1867-1926.) iz Zagreba. U vrijeme kada je službovao u Karlovcu kao učitelj, od 1892. do 1902. godine, uspeo se na Martinšćak a izlet (* 5) je opisao u časopisu ”Hrvatski planinar”, broj 10 od 1. listopada 1899. U napisu ”Na Martinšćaku”, između ostaloga je naveo:

”Na Vidovo, kad je u Velemeriću proštenje (crkveni sbor), sabere se nešto naroda i na Martinšćaku (* 6), koji onda oživi, kao što je bio živ u doba turskih provala, kad se je s njegova vrha hitcem iz topa davao znak, da se neprijatelj bliži. Taj top je i danas spremljen kraj žrtvenika u kapeli za uspomenu. Kapelica sv. Martina jednostavna je i malena s drvenim krovom i malim zvonikom, u kome su smještena dva zvona. Na jednomu je graviran napis: ”S. Maria 1759.”, a na drugom zvonu: ”Baltazar Herold - Wenezia 1677.” Po svoj prilici je taj Herold bio zvonoljevac, pa je zanimljivo, kako je to tvono dospjelo na Martinšćak. ... Kapela je gradjena po svoj prilici g. 1650., te je i danas još dobro sačuvana, premda je izvržena oštrim vjetrovima i nepogodama vremena.”.

Zidovi crkve, za koju Stjepan Širola pretpostavlja da je izgrađena oko 1650. godine, bili su zidani od kamena, dok joj je krov bio drven i pokriven šindrom od cijepanih drvenih daščica. Za još stariju crkvu na istome mjestu ne znamo jesu li joj zidovi bili građeni od kamena ili je, pak, čitava bila drvena. Prema predaji koju sam čuo od mještana Gornjeg Velemerića, na vrhu brijega nekada davno prije crkve bilo je tek drveni poklonac, pretpostaviti je s kipom svetog Martina, sa zvonom.

Kada je Stjepan Širola boravio na Martinšćaku, od crkve se pružao prekrasan vidik na sve strane jer je, kao što je istaknuo, ”... sva tjemenica izkrčena i obrasla finom travom.”. Danas je pogled s vrha otvoren samo prema jugozapadu, u smjeru Barilovića i dalje sve do obronaka gorja Kapele i prepoznatljivog obrisa planine Klek. Ostali vidik zaklanja šuma koja se primakla crkvi mjestimice i na svega desetak metara. Na vrh Martinšćaka može se doći označenim planinarskim stazama iz smjera Gornjeg Velemerića i Ladvenjka (* 7), a iz Gornjeg Velemerića može mu se prići i asfaltiranom cestom.

Povjesničar Milan Kruhek (1940.) iz Karlovca u knjizi ”Graditeljska baština karlovačkog Pokuplja” iz 1993. godine iznosi još neke naznake da crkva Sveti Martin ima vrlo dugu povijest. Povjesničar ponajprije ističe da o starosti crkve ”... govori i njezin sveti zaštitnik, sv. Martin.”. Sveti Martin je katolički svetac koji je živio u Francuskoj u 4. stoljeću. Milan Kruhek o crkvi Sveti Martin srušenoj 1936. godine nadalje naglašava: ”Podsjećala nas je dakle na starije sakralne građevine narodnog graditeljstva Frankopanskog kulturno-povijesnog kruga. Motiv lunete nad ulazom, koji je ponovljen i u sadašnjoj crkvici, vrlo vjerojatno, upravo zbog toga što je tu i ranije stajao, govori nam također o romaničkom porijeklu stare crkvice sv. Martina.”.

Ono što povjesničar nije spomenuo, a što također upućuje na znatnu starost crkve, i to moguće romaničku, je njezina usmjerenost u odnosu na strane svijeta. Kako je današnja crkva izgrađena na temeljima ranije crkve, a ta opet na mjestu još ranije, valja provjeriti položaj u prostoru sadašnjeg crkvenog zdanja. Os broda (lađe) crkve Sveti Martin gotovo se poklapa sa smjerom zapad - istok; ulaz u crkvu je na zapadu a svetište, dakako, na istočnoj strani.

U neposrednoj blizini crkve na Martinšćaku izgrađen je 1987. godine UKV odašiljač Radio Karlovca (danas Hrvatski radio Karlovac). Odašiljač i položaji Hrvatske vojske na Martinšćaku bili su meta artiljerijskih i zračnih napada tijekom Domovinskog rata, od 1991. do 1995. godine, u kojima je postradala i crkva (* 8). Crkva je posve obnovljena krajem 2006. i početkom 2007. godine, kada su postavljena i elektrificirana zvona (* 9). Još jedan odašiljač tik do crkve, poduzeća KA-vision iz Karlovca, za emitiranje programa ”TV 4 rijeke” (danas ”Trend TV”) pušten je u rad 2013. godine.

Spomenuti odašiljači korisni su za prijenos radijskog i televizijskog programa, ali su uvelike unazadili ozračje i pogled na vršnu zaravan Martinšćaka i crkvu na njoj. Od četiri stoljetna stabla lipe koja su okruživala crkvu Sveti Martin, danas su preostala tek dva, no nekadašnji sklad prirodnog i kulturno-povijesnog nasljeđa zato nagrđuju dva visoka metalna tornja i montažna zdanja postaja odašiljača. Ipak, ta suvremena ”čudovišta” nisu, i ne mogu, posve izbrisati tragove prošlosti i ukloniti tajanstvenost kojom je prožet prostor pradavnog svetišta.

Goran Majetić, slobodni istraživač, 23. svibnja 2022.

(* 1) Bilješka iz popisa iz 1501. svjedoči da je u to doba župnik crkve Sveti Martin bio Martin, a kapelan Tomo. Popis iz 1334. svjedoči i da je u Gorici postojala i crkva Svetu Juraj: ”1334. Item sancti Georgii de Guerche.”. Uz taj latinski zapis, Josip Buturac dodao je bilješku: ”Gorica, danas u župi Velemirić - Ladvenjak. Možda 1463. župa Velemericz. (L. K. 1929, 200-201)”. Pri tome se oznaka L.K. odnosi na mađarski arhovski časopis Leveltäri Közlemenyek.

(* 2) Ne zna se gdje se nalazio srednjovjekovni utvrđeni grad Gorica jer o njegovom položaju nema pouzdanog podatka. Pretpostavke povjesničara stoga idu od toga da je to bilo neko nepoznato utvrđenje u okružju Martinšćaka, da je to stariji naziv za grad Velemerić ili pak za nedaleki grad Budački koji se nalazio na području današnjeg sela Donji Budački, da je to bila utvrda negdje na prostoru današnjeg sela Knez Gorica koje se nalazi nasuprot Martinšćaku oko 3 kilometra od desne obale Korane, ali i da je ime Gorica isprva nosio grad Steničnjak, koji se nalazio još oko 12 kilometara istočnije na području današnjeg sela Gornji Sjeničak.

(* 3) Riječ je katalogu izložbe punog naziva ”Iz modernog Karlovca - Nacrti iz građevinske tvrtke Nikole Marića kao osnova za pogled u modernističku izgradnju od 1923. do 1946. godine”.

(* 4) Građevinski projekat crkve Sveti Martin Nikola Marić potpisao je 24. siječnja 1936. Zbirka nacrta iz ostavštine poduzeća ”Ing. Nikola Marić” pohranjena je u Gradskom muzeju Karlovac.

(* 5) Da je vrh s crkvom Sveti Martin bio privlačno izletište već i u prvoj polovici 19. stoljeća posvjedočila je književnica, učiteljica, planinarka i najvažnija žena Hrvatskog narodnog preporoda (Ilirskog pokreta), Karlovčanka Dragojla Jarnević (1812-1875.). Izlet  na Martinšćak opisala je svojem ”Dnevniku”, kojeg je vodila čak 4 desetljeća, pod datumom od 19. travnja 1936.

(* 6) Dan Svetog Vida ili Vidovo u katoličkoj crkvi obilježava se 15. lipnja. Je li svetkovina Vidova u crkvi na Martinšćaku, u doba kada se na njega uspeo Stjepan Širola, vezana uz opstojnost obližnje župne crkve Sveti Vid u Ladvenjku, sagrađene 1782.? U tu je crkvu, u nepoznato vrijeme, prenešen vrijedan barokni oltar iz crkve Sveti Martin napravljen 1732. Ili je slavljenje svetog Vida predstavljalo sjećanje na izvornog zaštitnika crkve na vrhu brijega, po kojem se isprva i zvala Sveti Vid? Crkve posvećene svetom Vidu u Hrvatskoj su u pravilu bile sagrađene na uzvisinama, odakle sveti Vid "sve vidi".

Mise u crkvi Sveti Martin na Martinšćaku održavaju se u novije doba samo dva puta godišnje, u nedjelju nakon Martinja (11. studenog) te drugu nedjelju u kolovozu uz proštenje.

(* 7) Pješački prilazi sastavnim su dijelom obilaznice ”4 rijeke karlovačke” koju je 1998. uredilo i otvorilo Hrvatsko planinarsko društvo (HPD) ”Martinšćak” iz Karlovca. Društvo je osnovano 1991., a sljednik je istoimenog društva osnovanog još 1923.

(* 8) Crkva je oštećena već u prvom napadu na odašiljač, 8. rujna 1991., minobacačkim granatama iz smjera Tušilovića. Oštećena je i u napadu dvama raketama iz helikoptera 13. svibnja 1993.

(* 9) Negdje između 12. studenog 2005. i 14. srpnja 2006. s preslice crkve ukradeno je zvono od bronce teško oko stotinu kilograma. Drugo zvono kradljivci nisu imali prigodu otuđiti jer su vrijeme pljačke nalazilo na restauraciji.

Pogled na Martinšćak s istoka, s desne obale Korane; podno brijega vidi se crkva Sveti Vid u Ladvenjku - zamišljena okomica koja je produžetak zvonika točno dotiče vrh Martinšćaka (Foto: Mario Sečen)

Pogled na Martinšćak s istoka, s desne obale Korane; podno brijega vidi se crkva Sveti Vid u Ladvenjku - zamišljena okomica koja je produžetak zvonika točno dotiče vrh Martinšćaka (Foto: Mario Sečen)

Pogled iz zraka ukazuje da se crkva Sveti Martin pruža gotovo točno u smjeru zapad - istok (Izvor: Geoportal (geoportal.dgu.hr))

Pogled iz zraka ukazuje da se crkva Sveti Martin pruža gotovo točno u smjeru zapad - istok (Izvor: Geoportal (geoportal.dgu.hr))

Oko 50 metara jugoistočno od crkve 1987. godine pušten je u rad odašiljač današnjeg Hrvatskog radija Karlovac; od pogleda pri prilazu crkvi cestom 2017. još ga je zaklanjalo stablo lipe koje je nedugo potom srušeno (Foto: Goran Majetić)

Oko 50 metara jugoistočno od crkve 1987. godine pušten je u rad odašiljač današnjeg Hrvatskog radija Karlovac; od pogleda pri prilazu crkvi cestom 2017. još ga je zaklanjalo stablo lipe koje je nedugo potom srušeno (Foto: Goran Majetić)

Crtež vojnog inženjera J. A. Schilingera iz oko 1746. godine koji prikazuje ruševinu utvrđenog grada Budačkog i obližnju crkvu u Donjem Budačkom, koji su se nalazili oko 4 kilometra južnije od Martinšćaka, dok se iza ruševine na vrhu brijega nazire crkva Sveti Martin (Izvor: Milan Kruhek ”Graditeljska baština karlovačkog Pokuplja”, 1993.)

Crtež vojnog inženjera J. A. Schilingera iz oko 1746. godine koji prikazuje ruševinu utvrđenog grada Budačkog i obližnju crkvu u Donjem Budačkom, koji su se nalazili oko 4 kilometra južnije od Martinšćaka, dok se iza ruševine na vrhu brijega nazire crkva Sveti Martin (Izvor: Milan Kruhek ”Graditeljska baština karlovačkog Pokuplja”, 1993.)

Izgled starije crkve Sveti Martin koja je srušena 1936. godine (Izvor: Filip Škiljan ”Kulturno-historijski spomenici Korduna s pregledom povijesti Korduna od prapovijesti do 1881. godine”, 2007.; Gradski muzej Karlovac)

Izgled starije crkve Sveti Martin koja je srušena 1936. godine (Izvor: Filip Škiljan ”Kulturno-historijski spomenici Korduna s pregledom povijesti Korduna od prapovijesti do 1881. godine”, 2007.; Gradski muzej Karlovac)

Oštećenja na crkvi nastala nakon neprijateljskog raketiranja 13. svibnja 1993. godine (Foto: Dinko Neskusil; Izvor: Kafotka (kafotka.net))

Oštećenja na crkvi nastala nakon neprijateljskog raketiranja 13. svibnja 1993. godine (Foto: Dinko Neskusil; Izvor: Kafotka (kafotka.net))

Tematski povezane objave