Istražujući crkvinu u Podudbini otkrili nove nadgrobnice - stećke

Udbina s Podudbinom i okolnim zaselcima prostire se uz rub jugoistočnog dijela prostrane ličke krške zaravni Krbavskog polja (* 1). U Podudbini, zaselku smještenom - kako mu ime govori - podno sjevernih obronaka brijega na kojem se uzdiže naselje Udbina, nalazi se crkva Sveti Marko Grob. Crkva znakovitog naziva izgrađena je sjeverno od rječice Krbave (Krbavice), nedaleko njezine desne obale, na rubu doline koja se prostire prema planini Ličkoj Plješivici. Kroz povijest su, međutim, na tome položaju izgrađene čak tri crkve. Crkvina dvaju starijih crkava istražena je od 1996. do 2000. godine. Provedena iskapanja dala su niz zanimljivih otkrića, među kojima i pronalazak kamenih ploča, koje predstavljaju osobit vid stećaka.

Goran Majetić 10.03.2022. Stećci • Lika i Velebit
Dio kamenih nadgrobnica - stećaka pronađenih na crkvini u Podudbini tijekom arheoloških istraživanja provedenih od 1996. do 2000. godine (Foto: Goran Majetić)

Dio kamenih nadgrobnica - stećaka pronađenih na crkvini u Podudbini tijekom arheoloških istraživanja provedenih od 1996. do 2000. godine (Foto: Goran Majetić)

Otkriće nadgrobnica koje imaju obilježja stećaka ostalo je, očekivano, u sjeni ostalih tamošnjih nalaza. Arheolozi koji su vodili navedena istraživanja, kao i nekolicina povjesničara koja se bavi(la) proučavanjem povijesti udbinskog kraja, pozornost su usmjerili prvenstveno na predstavljanje temeljnih i zidnih ostataka crkava, kao i nalaza s okolnog groblja. Otkriće kamenih nadgrobnica spomenuli su, ali mu više pažnje nisu posvetili. Namjera je ovog napisa, a potom i njegovog nastavka ”Tko skrnavi Grob, sustiže ga kazna”, pružiti neke nove podatake o tim drevnim kamenim spomenicima. Ali i ukazati na pojedine zanimljivosti, posebice one koje je prekrio zaborav, vezane uz crkve uz koje su nadgrobnice - stećci pronađeni.

Postojeća crkva Sveti Marko Grob u Podudbini izgrađena je s krajem provedbe već spomenutih arheoloških istraživanja. Crkvu su dobrovoljnim radom, prinosima i zanosom 2000. godine izgradili članovi Zavičajnog kluba Udbinjana iz Zagreba i njihovi prijatelji. Blagoslovljena je na svečanosti održanoj 2. rujna 2000. godine. Zbog zaštite arheološkog nalazišta, a napose štujući posmrtne ostatke predaka, crkva nije sagrađena na mjestu ranijih svetišta i okolnog groblja. Podignuta je oko 80 metara sjeverozapadnije.

Pokusna i zaštitna arheološka istraživanja crkve Sveti Marko Grob u Podudbini i njezinog bližeg okoliša izvršili su 1996-1997. i 1999-2000. godine stručnjaci Arheološkog muzeja iz Zadra i Muzeja Like iz Gospića, u suradnji s članovima Zavičajnog kluba Udbinjana u Zagrebu. Istraživanja su proveli sukladno dogovoru s predstavnicima Općine Udbina i Konzervatorskog odjela Karlovac - Uprave za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture Republike Hrvatske (* 2). Voditelj istraživanja bio je arheolog i povjesničar umjetnosti Radomir Jurić (1951.) iz Zadra, tadašnji ravnatelj tamošnjeg Arheološkog muzeja, u suradnji s arheologinjom Tatjanom Kolak (1970.) iz Gospića, tadašnjom kustosicom Muzeja Like. Bilježeći tijek istraživanja, prve fotografije otkopanih crkava, arheoloških nalaza, ali i kamenih nadgrobnica - stećaka snimio je Franjo Nedved (1944-2008.), fotograf Arheološkog muzeja iz Zadra.

O tijeku i dosezima istraživanja u Podudbini, Radomir Jurić redovito je izvještavao u više stručnih časopisa, ali i u drugim izdanjima. Tako je, primjerice, u prestižnoj monografiji ”Stotinu hrvatskih arheoloških nalazišta”, objavljenoj 2006., koju je pripremio niz hrvatskih arheologa, u napisu ”Udbina” između ostaloga sažeo najvažnija postignuća istraživanja podudbinske crkve i groblja: ”U cijelosti su otkriveni ostatci manje novije crkve s poligonalnim svetištem, a ispod nje ostatci kasnosrednjovjekovne crkve. U njezinu je sklopu bilo oveće groblje (dosada su istražena 32 groba). Među arheološkom građom prevladava nakit iz 14. i 15. st., a ostali nalazi datiraju se od 14. do 19. st.”.

Za stariju crkvu povjesničari pretpostavljaju da je izgrađena u kasnom srednjem vijeku i da se odlikovala romaničkim obilježjima gradnje. Novijoj crkvi pripisuju barokni način izvedbe. Prva crkva, ujedno i nešto veća, pružala se kao gotovo sve starohrvatske srednjovjekovne crkve u smjeru istok-zapad, s oltarom na istoku. Druga crkva, tlocrtno manja (oko 7,65 sa 5,70 m), bila je usmjerena sjever-jug, a oltar joj je bio smješten na sjeveru. Starija crkva imala je polukružno svetište ili apsidu (naknadno je dodana i vanjska pravokutna), a novija trostranu apsidu (* 3). Od prve crkve vidljivi su još samo razmjerno ”plitki” temeljni ostaci. Od druge crkve sačuvali su se zidovi do visine od oko jednog metra, građeni od dobro obrađenih i dijelom krupnih kamenih kvadara (i do 45 cm visine). Od novije crkve preostalo je i ulazno stubište, kao i većina kamenih ploča kojima je u cijelosti bila popločena njezina podnica.

Temeljni ostaci pronađeni na položaju crkve Sveti Marko Grob ukazali su, međutim, i na postojanje još nekih povijesnih gradnji. Ustanovljeno je da je uz sjeverni zid romaničke crkve kasnije prizidana kapela. Utvrđeno je i da je sklop otkopane građevinske cjeline, uz srednjovjekovnu crkvu činilo još jedno veće zdanje. Temelji toga zdanja nepoznate namjene, smještenog zapadno od stare crkve, iscrtavaju četvrtasti tloris (kvadratni tlocrt). Povjesničari pretpostavljaju da je tu mogao biti franjevački samostan (* 4).

U spomenutom napisu ”Udbina”, kojeg je objavio u monografiji ”Stotinu hrvatskih arheoloških nalazišta”, arheolog Radomir Jurić nije istaknuo nalaz kamenih nadgrobnih ploča uz ruševne ostatke crkve Sveti Marko Grob. No, učinio je to u gotovo svim ostalim napisima. Tako, primjerice, u radu “Arheološka istraživanja u Udbini (1996.-2003)”, objavljenom u glasilu ”Riječki teološki časopis”, broj 1 iz 2004., pruža pregled najvažnijih otlkrića po godinama tijekom kojih je trajalo istraživanje. Iz toga napisa doznajemo da su prvu nadgrobnicu - stećak pronašli ubrzo po početku istraživanja 1996. godine. Voditelj istraživanja ukazuje, naime, da su zapadno od temeljnih ostataka crkve pronašli ”... jedan grob pod monolitnom kamenom pločom”.

Na nove kamene ploče, možda također dijelom nadgrobnice naknadno iskorištene u druge namjene, naišli su i dogodine, o čemu pisac izvještava: ”... pred pročeljem crkvice sv. Marka, otkriven je široki zid građen od krupnih obrađenih kamenih ploča. Na jednoj se od njih jasno vidi otisak utora vratnica, što govori o ostatku ulaza ...”. Nakon godine obustave istražnih radova, 1999. arheolozi opet nailaze na nadgrobne ploče nalik na stećke, o čemu Radomir Jurić piše: ”U profilu na sjevernoj i istočnoj strani iskopa vide se velike kamene ploče, najvjerojatnije poklopnice grobova.”. Naposljetku, za posljednje provedenih iskapanja 2000. godine, istraživači još jednom svjedoče nalazu pločastih stećaka: ”... istočno od četvrtaste apside, gdje se nalazi više grobova s debelima monolitnim poklopnicama.”.

Iz spomenutog izvještaja razvidno je da su nadgrobnice - stećke pronalazili sa svih strana temeljnih ostataka dvaju crkvi i samostana u Podudbini, i to tijekom sve četiri godine trajanja istražnih radova. Konzervator, povjesničar i arhitekt Zorislav Horvat (1937.) iz Zagreba, koji je između ostaloga posebice bio posvećen proučavanju srednjovjekovne povijesti udbinskog kraja, u napisu ”O nekim samostanskim sklopovima i crkvama u Krbavskoj biskupiji”, objavljenom u glasilu ”Riječki teološki časopis”, broj 1 iz 2004., o nalazu nadgrobnica kaže: ”Uz temelje crkve pronađeno je nekoliko velikih, grubih kamenih ploča, koje možemo smatrati nadgrobnim pločama. Grobova je bilo mnogo, a čini se da je i cijeli okoliš bio veliko groblje.” (* 5).

Tijekom arheoloških istraživanja ostataka crkve Sveti Marko Grob i njezinog okoliša istražen je tek manji dio grobova (ukupno 32) u kojima je pronađen nakit i drugi uporabni predmeti koji uglavnom potječu iz 14. i 15. stoljeća. Nisu istraženi niti svi grobovi pokriveni kamenim nadgrobnicama. Voditelj istraživanja Radomir Jurić o dijelu takvih grobova pronađenih pri kraju istražnih radova 2000. godine, u napisu ”Arheološka istraživanja u Udbini (1996. - 2006.)”, objavljenom u glasilu ”Izdanja Hrvatskog arheološkog društva”, svezak 23 iz 2008., napominje: ”... dalje prema jugoistoku, ... naišli smo na više grobova s debelim monolitnim poklopnicama, ali ih nismo istraživali (to nas čeka u narednom razdoblju).”.

Navedena priželjkivana istraživanja nisu poduzeta. No, prema već spomenutim nalazima istraženih grobova opravdano je pretpostaviti da i pronađene nadgrobnice - stećci potječu iz spomenutog predturskog razdoblja, iz 14. i 15. stoljeća, odnosno da su pod njih pokapani pokojnici u vrijeme postojanja prvobitne podudbinske crkve.

Za kratkog obilaska arheološkog nalazišta crkve Sveti Marko Grob u Podudbini, 20. lipnja 2021. godine, uočio sam 7 kamenih više-manje pravokutnih ploča, bez uočljivih ukrasa i natpisa. Svih sedam nadgrobnica nalazi se u jugoistočnom dijelu nalazišta. Jedna ploča naslonjena je na ostatak zida, koji se pruža u smjeru sjever - jug, što znači da je izmještena s grobnog mjesta na kojem se izvorno nalazila. Ostale ploče položene su približno u smjeru zapad-istok te je moguće da leže, makar približno, iznad grobova povrh kojih su postavljene. Ukoliko su ploče, a s time i grobovi pod njima, izvorno bili okrenuti u smjeru istoka, to također (uz već spomenute grobne nalaze) može ukazivati na njihovo podrijetlo koje seže najkasnije u srednjovjekovno doba. Vapnenačke nadgrobne ploče grubo su klesane te su im površine mjestimice neravne. Debljina im nije posve ujednačena. Dužinu dijela ploča nije moguće točno odrediti uslijed odkrhnutih rubova. Neke od ploča su prilično ispucale, a neke su uslijed oštećenja zadobile nepravilan oblik.

Izmjerio sam veličinu tri najveće ploče. Njihove mjere su: 1. 195 x 110 x 25-30 (?) cm; 2. 170 x 95 x 25 (?) cm; 3. 165 (?) x 90 x 25 cm. Vidljivo je da su nadgrobne ploče debele u prosjeku oko 25 centimetara. Obzirom na to, nadgrobnice iz Podudbine spadale bi u red pločastih stećaka. Najveća sačuvana ploča dugačka je umalo 2 metra, a i široka je više od metra. Ploče izgledom i veličinom upadljivo podsjećaju na nadgrobnice - stećke s drugih crkvina u Lici koje sam obišao, primjerice na ploče iz Mogorića kod Gospića i Poduma kod Otočca. Prema izgledu zemljišta jugoistočno od crkve, moguće je da se bi se otkopavanjem zemlje na tome prostoru otkrila još poneka ploča.

Arheološka istraživanja u Podudbini, iako provedena samo na dijelu crkvine, između ostaloga ponudila su i, u određenoj mjeri (ne)očekivano, otkriće velikih nadgrobnica, koje s pravom možemo svrstati u jednostavne stećke - ploče. Ova novija istraživanja, učinjena pred tek oko dva i pol desetljeća, otkrila su, dakle, i kamene spomenike koji su na području Like (i šire) već dugo zaboravljeni, čak i od strane struke. Tim više novi nalaz ovih spomenika u Lici, bliskih po svrsi, izvedbi i veličini stećcima iz Dalmacije, Hercegovine, srednje Bosne i susjednih krajeva, predstavlja ugodno iznenađenje.

No, uistinu pravo iznenađenje uslijedilo bi kada bi se, slijedeći primjer podudbinske crkvine, poduzela arheološka iskapanja i na drugim ličkim crkvinama. Bez sumnje, barem na nekima od njih pronašle bi se stare i velebne vapnenjačke ploče, koje bi dodatno obogatile ratovima i pustošenjima prorijeđenu, ali izuzetno vrijednu ličku baštinu.

Goran Majetić, slobodni istraživač, 8. ožujka 2022.

* Vidi i napis ”Tko skrnavi Grob, sustiže ga kazna”.

(* 1) Najstariji poznati spomen Udbine potječe s isprave iz 1364., ali se ime zapisano u obliku Udvina odnosilo na zemljišni kotar, a ne i Udbinu kao naselje i utvrdu. Utvrđeni grad Udbina prvi puta spominje se 1493. Ranije u srednjem vijeku nazivao se prvo Krbava, a potom Krbavski grad (Civitas Corbaviae). Krbava kao župa u pisanim vrelima prvi puta spominje se 1045., a potom 1163. kada se još uvijek bila u crkvenoj vlasti Splitske biskupije. Na crkvenom saboru održanom u Splitu 1185. Krbava je izabrana za sjedište  novoutemeljene biskupije, koja po njoj biva nazvana Krbavska biskupija. Starohrvatsko naselje Krbava tada postaje gradom, a dotadašnja župna crkva katedralnom (stolnom) crkvom nove biskupije. Krbavski grad, u vlasništvu hrvatske plemićke obitelji Karlović, činila je utvrda (castrum) koja je bila središte Krbavske županije. U Krbavskom gradu je od 1185. do 1460., kada se zbog turske opasnosti preselio u Modruš, stolovao krbavski biskup.

Povijesno ime Krbava u najužem smislu označavalo je, dakle, utvrđeno srednjovjekovno naselje i sjedište Krbavske župe, a kasnije i Krbavske biskupije. Naselje Krbava prostiralo se na vršnoj zaravni brijega Korija (ili Karija, možda prema riječi kurija, što bi značilo dvor - biskupski), na mjestu drevnog japodskog naselja, oko današnjih temeljnih ostataka biskupske katedrale Sveti Jakov Stariji i obližnje stare župne utvrde na položaju poznatom kao Karaula. Mlađe obrambeno naselje, Udvina ili Udbina, ujedno je izmješteno oko 700 metara sjeverozapadnije. Razvilo se južno od postojećih ruševnih ostataka udbinske tvrđave. Ime Krbava u širem smislu odnosi(lo) se na prostor Krbavskoga polja, a u najširem značenju na prostor starohrvatske župe koja je obuhvaćala, uz Krbavsko polje,  još neka susjedna manja polja.

(* 2) Istraživanja su trajala od 11. rujna do 24. listopada 1996., od 3. do 20. rujna 1997., od 7. do 20. rujna 1999. i od 19. lipnja do 20. srpnja 2000. Istraživanja 1998. nisu provedena, već su samo zaštićeni (konzervirani) svi otkriveni zidovi.

(* 3) U vezi s dvije ranije crkve u Podudbini postoje određene nedoumice. Je li srednjovjekovna crkva stradala početkom 16. stoljeća, tijekom provala Turaka koji su naposljetku zaposjeli udbinski kraj 1527.? Povjesničarka umjetnosti i konzervatorica Anđela Horvat u napisu ”O spomenicima u Krbavi”, objavljenom u glasilu ”Bulletin Instituta za likovne umjetnosti Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti” 1959., upućuje: ”... da su sami Osmanlije, koji su tu pokrajinu (Krbavu, nap. pis.) bacili u rasulo, ostavljali stajati ruševine u većini slučajeva.”.

Na isto ukazuje i povjesničar Zorislav Horvat u radu ”O nekim samostanskim sklopovima i crkvama u Krbavskoj biskupiji”, objavljenom u glasilu ”Riječki teološki časopis” 2004., upućuje: ”Turci su, prema svojim običajima, rušili samostanske zgrade, ali ne i crkve uz njih, čemu možda trebamo zahvaliti da su neke crkve u Krbavskoj biskupiji ostale koliko-toliko sačuvane.”. Je li to bio slučaj i sa srednjovjekovnom crkvom u Podudbini, koja je ”preživjela” turska pustošenja za razliku od samostana na nju naslonjenog? Je li crkva, dakle, u tursko doba samo napuštena i kao takva počela postepeno propadati?

Je li se zbog neodržavanja urušila, a ujedno u određenoj mjeri i bila razgrađena, tek po oslobođenju od Turaka? Čini se da je uistinu bilo tako, da je crkva daleko više postradala nakon što je upravu u Lici i Krbavi preuzela Vojna krajina u sastavu Austrijskog carstva. Upravo to, naime, navodi školski nadzornik Franjo Julije Fras u knjizi ”Topografija Karlovačke Vojne krajine” 1835. Pozivajući se na taj, ali i još neke njegove navode iz spomenute knjige, Anđela Horvat u gore istaknutom napisu zaključuje da su u doba Vojne krajine izgubljeni i brojni drugi spomenici u Lici i Krbavi ”... zbog neimaštine, ili nehaja uprave, kada je neupućen narod razvlačio kamen s napuštenih građevina, ma da tu kamena ima obilno.”.

No, uistinu je za loše stanje, pa i uništenje, brojnih građevina i spomenika u poslijetursko doba u tim krajevima ponajviše krive vlasti Vojne krajine; odgovorni zapovjednici su u pšravilu bili stranci koji nisu hajili mnogo za hrvatsku narodnu baštinu. U slučaju crkve u Podudbini, osim toga, možemo se s pravom zapitati jesu li je razgradili mještani obližnjih zaselaka, kada znamo da su to mjesto štovali kao svetinju. Franjo Julije Fras u rečenoj knjizi čak naglašava da su uz katoličke vjernike, nekoliko godina po oslobođenju od Turaka, i pravoslavni vjernici tu održavali svečanosti u čast svetog Pavla.

Ne zna se kada je izgrađena nova crkva (pregradnjom stare), no obzirom na ranije spomenuto ne čini se izglednim da je do toga došlo nedugo nakon oslobođenja Like od turske vlasti 1689., dakle početkom 18. stoljeća. U vrijeme kada je taj kraj obilazio Franjo Julije Fras, povremeno od 1822. do uoči objave knjige 1835., uz ruševinu kamene crkve stajala je ”... drvena kapela s kamenim oltarom, koji je također tu nađen ...”. Konzervator, povjesničar i arhitekt Zorislav Horvat u napisu ”O nekim samostanskim sklopovima i crkvama u Krbavskoj biskupiji”, objavljenom u glasilu ”Riječki teološki časopis”, broj 1 iz 2004., iznosi mišljenje o starosti nove crkve ”... vjerojatno građene krajem 18. - tijekom 19. st.”. U prilog njegove tvrdnje govori podatak da crkva nije naznačena na zemljovidu 1. vojne izmjere Austrijskog carstva, koja je za područje Karlovačkog generalata provedena 1774-1775., već tek na zemljovidu 2. vojne izmjere, u Hrvatskoj izvršene 1865-1869.

Pisac Ljubomir Škrinjar (1950-2021.) u napisu ”Tu smo, bit ćemo za vijeke vjekova - crkva Hrvatskih mučenika na Udbini”, objavljenom na Portalu Hrvatskoga kulturnog vijeća 8. rujna 2010., piše: ”Marko Mesić dao je nakon pobjede nad Turcima izgraditi crkvu  posvećenu sv. Marku ...”. Pri tome za tu tvrdnju ne navodi nikakav izvor. No, je li svećenik i protuturski ratnik Marko Mesić (1640-1713.) uistinu dao sagraditi novu crkvu? Uz već spomenute razloge koji tome ne idu u prilog, činjenica je da je u Udbini (tek) 1706. ustanovljena župa, a 1714. sagrađena nova župna crkva Sveti Nikola Biskup. Trebalo je, dakle, proći četvrt stoljeća od oslobođenja od turske vlasti, dok novonaseljeni žitelji nisu stekli mogućnosti za njezinu izgradnju. Da je gradnja crkvice u Podudbini, kao posebna svetinja, ipak imala prednost pred gradnjom župne crkve u Udbini, zar ne bi ostao sačuvan pisani trag o prvoizgrađenoj crkvi udbinskog kraja po oslobođenju od turske vlasti?

(* 4) U povijesnim izvorima spominju se u srednjovjekovnoj županiji Krbavi  dva franjevačka samostana: samostan svete Marije osnovan oko 1373. i  samostan svetog Ivana nepoznatog vremena osnutka (možda je osnovan u 15. stoljeću). Povjesničari uglavnom smatraju da su se oba samostana nalazila na području Udbine, središtu srednjovjekovne Krbavske biskupije. U popisu samostana na području pod upravom plemića Frankopana iz 1506. spominje se franjevački samostan svetog Ivana ispod utvrde Udbina. Većina istraživača stoga pretpostavlja (primjerice povjesničar Zorislav Horvat i arheolog Radomir Jurić), da se uz srednjovjekovnu crkvu u Podudbini nalazio upravo omanji franjevački samostan svetog Ivana.

(* 5) Zanimljivu bilješku o položaju groblja na kojem su pokopani poginuli u bitci na Krbavskom polju 1493. pruža napis povjesničara Milana Kruheka ”Prostor i spomenička baština Krbavskog polja”, objavljen 18. rujna 2003. na mrežnim stranicama Crkva hrvatskih mučenika Udbina. U tome napisu tadašnji ravnatelj instituta za hrvatsku povijest u Zagrebu ističe: ”U povijest je ušlo (Krbavsko polje, nap. pis.) kao mjesto Krbavske bitke s turskim osvajačima. Poznato je da su prve čarke s Turcima zametnute već ispod Bunića, a prema staroj kartografiji, koju nam krajem 17. ili na samom početku 18. stoljeća crta L. F. Marsili, koji je bio na Krbavskom polju i zabilježio riječi još žive tradicije te po njima na svojoj karti Krbavskoga polja naznačio mjesto ispod grada Udbine kao "Cimeterium Turcicum".”. Milan Kruhek pretpostavio je da se na položaju toga Turskog groblja odigrao središnji sukob Hrvata s Turcima te da je na tome mjestu najvjerojatnije bio i pokopan najveći broj poginulih ratnika Krbavskoga boja.

Nova crkva Sveti Marko Grob sagrađena blizu stare crkvine po završetku na njoj vršenih arheoloških iskapanja (Foto: Goran Majetić)

Nova crkva Sveti Marko Grob sagrađena blizu stare crkvine po završetku na njoj vršenih arheoloških iskapanja (Foto: Goran Majetić)

Današnja crkva Sveti Marko Grob u Podudbini sagrađena je 80-ak metara sjeverozapadnije od srednjovjekovne crkve (vjerojatno Sveti Ivan) i novovijeke crkve Sveti Marko Grob (Izvor: Google Maps (google.com))

Današnja crkva Sveti Marko Grob u Podudbini sagrađena je 80-ak metara sjeverozapadnije od srednjovjekovne crkve (vjerojatno Sveti Ivan) i novovijeke crkve Sveti Marko Grob (Izvor: Google Maps (google.com))

Uoči početka arheoloških istraživanja na položaju crkve Sveti Marko Grob 1996. godine bio je vidljiv tek manji humak prekriven travom i niskim raslinjem, s križem postavljenim po završetku Domovinskog rata 1995. (Izvor: ”Izdanja Hrvatskog arheološkog društva” (Radomir Jurić ”Arheološka istraživanja u Udbini (1996. - 2006.)”), 2008.; Foto: Franjo Nedved)

Uoči početka arheoloških istraživanja na položaju crkve Sveti Marko Grob 1996. godine bio je vidljiv tek manji humak prekriven travom i niskim raslinjem, s križem postavljenim po završetku Domovinskog rata 1995. (Izvor: ”Izdanja Hrvatskog arheološkog društva” (Radomir Jurić ”Arheološka istraživanja u Udbini (1996. - 2006.)”), 2008.; Foto: Franjo Nedved)

Pogled s jugoistočne strane na ruševne ostatke crkve Sveti Marko Grob potkraj arheoloških istraživanja 2000. godine; sprijeda se vidi velika kamena nadgrobnica naslonjena na temelje (Izvor: ”Riječki teološki časopis” (Radomir Jurić “Arheološka istraživanja u Udbini (1996. - 2003)”), 2004.; Foto: Franjo Nedved)

Pogled s jugoistočne strane na ruševne ostatke crkve Sveti Marko Grob potkraj arheoloških istraživanja 2000. godine; sprijeda se vidi velika kamena nadgrobnica naslonjena na temelje (Izvor: ”Riječki teološki časopis” (Radomir Jurić “Arheološka istraživanja u Udbini (1996. - 2003)”), 2004.; Foto: Franjo Nedved)

Dio nalaza pronađenih tijekom arheoloških istraživanja na položaju crkve Sveti Marko Grob od 1996. do 2000. godine (Izvor: Izdanja Hrvatskog arheološkog društva (Radomir Jurić ”Arheološka istraživanja u Udbini (1996. - 2006.)”, 2008.; Crtež: Ivan Čondić)

Dio nalaza pronađenih tijekom arheoloških istraživanja na položaju crkve Sveti Marko Grob od 1996. do 2000. godine (Izvor: Izdanja Hrvatskog arheološkog društva (Radomir Jurić ”Arheološka istraživanja u Udbini (1996. - 2006.)”, 2008.; Crtež: Ivan Čondić)

Temeljni ostaci srednjovjekovne crkve, s polukružnim svetištem na istočnoj strani, na crkvni u Podudbini (Foto: Tomislav Beronić)

Temeljni ostaci srednjovjekovne crkve, s polukružnim svetištem na istočnoj strani, na crkvni u Podudbini (Foto: Tomislav Beronić)

Ruševni ostaci poslijeturske crkve Sveti Marko grob na crkvini u Podudbini (Foto: Tomislav Beronić)

Ruševni ostaci poslijeturske crkve Sveti Marko grob na crkvini u Podudbini (Foto: Tomislav Beronić)

Neke od pronađenih nadgrobnica - stećaka s jugoistočne strane temeljnih ostataka predturske crkve u Podudbini (Foto: Goran Majetić)

Neke od pronađenih nadgrobnica - stećaka s jugoistočne strane temeljnih ostataka predturske crkve u Podudbini (Foto: Goran Majetić)

Tematski povezane objave