Zašto Ante Škobalj nije pronašao stećke u Mogoriću?

Mogorić je naselje s više zaselaka smješteno u jugoistočnom dijelu Ličkoga polja, 19 kilometara jugoistočno od Gospića (* 1). Istraživanje stećaka u Lici provedeno je u skromnom obimu, i to gotovo isključivo u 19. stoljeću i u prvoj polovici 20. stoljeća. Mogorić je pri tome značajan kao jedno od rijetkih ličkih naselja u kojima je, za spomenutih istraživanja, zabilježeno postojanje tih kamenih spomenika (* 2). Zanimljivo je da jedan od najboljih poznavatelja baštine stećaka, posebice u Dalmaciji, svećenik Ante Škobalj (1914-2000.) nije uspio pronaći mogorićke stećke tijekom potrage koju je poduzeo 1966. godine.

Goran Majetić 26.02.2022. Stećci • Lika i Velebit
Jedan od stećaka na području Mogorića koje je 1966. godine bezuspješno pokušao pronaći svećenik Ante Škobalj, pisac knjige ”Obredne gomile” (Foto: Goran Majetić)

Jedan od stećaka na području Mogorića koje je 1966. godine bezuspješno pokušao pronaći svećenik Ante Škobalj, pisac knjige ”Obredne gomile” (Foto: Goran Majetić)

Ante Škobalj želio se uvjeriti postoje li još stećci u Mogoriću te ukoliko ih pronađe utvrditi njihovo stanje, veličinu i oblik. Nadao se i proučiti na njima moguće uklesane natpise i(li) reljefe. Tako istražene stećke iz Mogorića namjeravao je predstaviti u knjizi koju je tih godina pripremao za tisak. Riječ je o pozamašnom i vrijednom djelu naslovljenom ”Obredne gomile - Na temelju arheoloških nalaza povijesno-teološka rasprava o religiji i magiji”, koje je u vlastitoj nakladi izdao 1970. godine.

Ovim napisom po prvi puta otkrivaju se razlozi koji su doveli do njegovog ”previda”, ali i upućuje na trag koji vodi ka stećcima u Mogoriću koje je Ante Škobalj bezuspješno tražio. Ante Škobalj bio je ne samo duhovni ”pastir”, već i svestrani umjetnik (književnik, slikar, klesar, drvorezbar, glazbenik, skladatelj), ali i kulturni radnik, poliglot (govorio je nekoliko živih jezika te staroslavenski, grčki i latinski) i znanstvenik. Potječe iz sela Duće pokraj Omiša, a kao župnik služio je u više župa u Dalmaciji, najduže u Jesenicama zapadno od Omiša i na otoku Šolti. Pisac je više knjiga, od kojih je najpoznatija “Obredne gomile” u kojoj je objedinio i predstavio svoja istraživanja o vjeri naših predaka. O potrazi za stećcima u Mogoriću ostavio je u navedenoj knjizi iscrpnu bilješku, koja svjedoči da se ustrajno i strasno posvetio otkrivanju i istraživanju naše drevne ”okamenjene” duhovne baštine.

U poglavlju ”Stećci u Lici”, Ante Škobalj o posjeti Mogoriću 1966. godine piše: ”Od navedenih lokaliteta posebno sam išao u Mogorić kod Gospića, ali stećcima nisam našao ni traga. Mogorić je pun starih gradina, od kojih se najzapadnija zove Mogor-grad, zatim slijedi Popovića gradina, te omanje brdo zvano Crkvina, a ispod njega se nalazi stara, davno srušena pravoslavna crkva. U njezinoj su blizini, navodno, bili stećci. Moglo bi se dogoditi, da je vlasnik nove kuće, u blizini spomenute crkve, dotično na tobožnjem nalazištu stećaka, prigodom kopanja temelja neke od tih stećaka uništio, ali se nitko od mještana ne sjeća, da se je nešto takvo tu ikada nalazilo, niti se sada može vidjeti.

Dolje prema istoku jedna se gradina zove Zeba, a na njezinu podnožju kod mogorićkog groblja, na ulazu u ogradu Petra Vurdelje, nalaze se zarasle i zasute ruševine, za koje mještani općenito tvrde da su to ruševine ”grčke crkve”. Ljudi, koji tako zovu te ruševine, pravoslavne su vjere, te ovaj izraz ”grčka” ne znači pravoslavnu crkvu, nego ima značenje davne starine, u kakvom se smislu taj izraz upotrebljava i u Hercegovini, Dalmaciji i po otocima za tako zvane ”grčke gomile”. To isto značenje ime taj naziv i ovdje u Mogoriću za ovaj položaj, gdje se zaista naziru tragovi zida s krećom, koji bi trebalo istražiti. Postojanje groblja u blizini, kao i neposredna blizina spomenute gradine, pružaju stanoviti dokaz, da bi se tu moglo naići na ostatke neke crkve. Ni na ovom položaju nema stećaka.”
.

Naselje Mogorić razvilo se na širem području oko ušća potoka Kovačice u rječicu Jadovu, pritoku rijeke Like. Na više istaknutih uzvišenja uz rub Ličkog polja, nedaleko desne obale Jadove, bila su u prapovijesti gradinska naselja ilirskog plemena Japodi. U srednjem vijeku pleme Mogorovići u vršnim dijelovima nekih od tih gradina gradi manje utvrđene gradove. U podnožju su bila smještena naselja sa župnim crkvama i dvorovima te grobljima. Na nekim od tih grobišta zacijelo je bilo i stećaka. Tom mišlju ispravno se vodio i Ante Škobalj, ali ih nije uspio pronaći. Liku, pa tako ni područje Mogorića, nije poznavao te mu je pri obilasku dobro došla pomoć. Pronašao ju je u mladom ličkom svećeniku.

Pratitelj Ante Škobalja u traganju za mogorićkim stećcima bio je Mile Bogović (1939-2020.), tadašnji župnik u Krivom Putu u planinskom zaleđu Senja, a od 2000. do 2016. godine prvi biskup novoutemeljene Gospićko-senjske biskupije. Biskup Mile Bogović bio je i crkveni povjesničar Like i Velebitskog podgorja. U nekoliko navrata prisjetio se kada je kao mladi svećenik bio suputnik ”arheologa”, kako je oslovljavao starijeg duhovnika Antu Škobalja, u potrazi za kamenim spomenicima u Mogoriću. Tako je, primjerice, u propovijedi u povodu Dana hrvatskih mučenika (9. rujna) 2015. godine u ličkoj Udbini (* 3) Mile Bogović istaknuo: ”Naišli smo na seoskog učitelja za kojega su nam rekli da zna sve. Prve riječi bile su mu: Ovdje je prva puška pukla ... Čudio se kada smo mi pitali što je bilo prije puške.”.

Svećenićkim dvojcu mještani su dobrohotno preporučili za vodiča učitelja osnovne škole u mogorićkom zaseoku Ilinac. Prosvjetni radnik zacijelo nije bio ”potkovan” znanjem o starijoj povijesti kraja te je istraživačima stoga ipak preostalo osloniti se na kazivanja mještana. U Ilincu, ”središtu” Mogorića, razgledali su ruševine crkve na položaju Crkvina. Ruševine, koje su i danas vidljive, pripadaju crkvi (hramu) Prenos moštiju Svetog oca Nikolaja, sagrađenoj 1748., teško oštećenoj 1942. pri bombardiranju iz talijanskih zrakoplova, a posve ruzrušenoj 1949. godine od strane tadašnjih vlasti. Ne zna se je li ova crkva sagrađena na mjestu starije kršćanske crkve, no za pretpostaviti je da je bar dijelom građena od ostataka neke ranije (ne nužno sakralne) građevine. Kako arheološka istraživanja nisu provedena, nije poznato niti je li na tome mjestu bilo groblje.

Istraživač je olako nagađao da je domaćin susjedne kuće možda tu naišao na koji stećak pri njezinoj gradnji te da ga je pri tome uništio. No, stećaka na položaju te Crkvine vjerojatno nije bilo, jer da je bez sumnje bi u predaji naroda ostao makar neki trag (sjećanje) o njima. Prije je riječ o tome da je Ante Škobalj pogrešno upućen tražiti stećke na tome mjestu. Nenašavši stećaka u Ilincu, uputio se u obližnju Zebu. Zeba je zaselak Mogorića koji se razvilo oko uzvišenja Vršeljak (689 m.n.v.), na kojem se nalazila jedna od japodskih gradina u tome kraju, potom i manja srednjovjekovna utvrda. Domaći ljudi ovdje prema predanju znaju za stariju, ”grčku”, crkvu, no niti oko mjesta njezinih mogućih ruševnih ostataka Ante Škobalj i Mile Bogović nisu uočili niti jedan stećak. Navod Ante Škobalja iz knjige ”Obredne gomile” da ”U njezinoj su blizini, navodno, bili stećci.” odnosi se, dakle, na - neku drugu (zapravo treću!) mogorićku crkvinu.

U jednom od osvrta uz napis o uzaludnom traganju za stećcima u Mogoriću, Ante Škobalj daje do znanja da je, pripremajući se za potragu za stećcima u Mogoriću, proučio napis povjesničarke i konzervatorice Anđele Horvat (1911-1985.) ”Prilog rasprostranjenju stećaka u Liki i Baniji”, objavljen u glasilu ”Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji”, svezak 15, broj 1 iz 1963., u izdanju Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Splitu 1964. godine. Iz spomenutog napisa Ante Škobalj, međutim, nije mogao doznati ništa detaljnije o stećcima u Mogoriću, osim da su uočeni kraj starog crkvišta (* 4).

Da je istražio i ranije objavljene napise Anđele Horvat u kojima se dotiče stećaka iz Like, ne bi o mogorićkim stećcima saznao ništa više. Ova povjesničarka i konzervatorica ipak je ponudila trag koji istraživača i znatiželjnika uistinu može dovesti do crkvine sa stećcima u Mogoriću. Taj trag ”sakriven” je, međutim, u jednom njezinom radu u kojem - stećke uopće ne spominje. Trag koji je Antu Škobalja mogao dovesti do spomenika koje je želio istražiti, predstavio sam u napisu ”Nepostojeći” stećci u Mogoriću (opet) su postali stvarni”, u kojem su (preostali) mogorićki stećci po prvi puta pobliže predstavljeni.

U drugom osvrtu pisac knjige ”Obredne gomile” Ante Škobalj ukazuje da ga je na potragu za stećcima u Mogoriću potaknuo ”člančić profesora ”Nikice Bićanića u zagrebačkom Vjesniku, ... pod naslovom Bogumilski stećci u Lici?” (* 5). Riječ je o novinskom napisu Nikole Bićanića, tadašnjeg profesora na Gimnaziji ”Nikola Tesla” u Gospiću (* 6). Napis u ”Vjesniku”, u rubrici Kultura - umjetnost, objavio je 17. rujna 1965. godine. U prvom dijelu napisa, u kojem spominje i neke druge mogorićke starine, novinar o tamošnjim stećcima piše:

"U selu Mogoriću istočno od Gospića pronađeno je više vrijednih povijesnih spomenika. Prema riječima dr Anđela Horvata, višeg stručnog suradnika Konzervatorskog zavoda u Zagrebu, i profesora Ive Delalle, radi se o većem broju kamenih gromada koji su vrlo slični stećcima, bogumilskim nadgrobnim spomenicima. Ovo je pronađeno u blizini ruševina stare pravoslavne crkve u selu Mogorić, ...".

Slijedeći navod iz spomenutog novinskog napisa, da su kameni spomenici nalik stećcima (dakle, obrađeno kamenje, a ne gromade "od stijenja odvaljene" kako nam ih predovača novinar) nađeno blizu ruševina mogorićke pravoslavne crkve, Ante Škobalj pokušao ih je tamo i pronaći. No, i spomenuti novinski članak pokazao se, na njegovu žalost, nepouzdanim tragom (* 7). Bi li istraživač bolje prošao da se o mogorićkim stećcima raspitao izravno kod Anđele Horvat (koja je u članku postala muškarac!) i(li) Ive Delalle (* 8)? Iz istaknutog navoda novinskog članka čitatelj će, naime, zacijelo zaključiti da su dvoje spomenutih stručnjaka pronašli mogorićke spomenike slične stećcima. (Istina je, međutim, drugačija, no za ovu priču nevažna te će biti predstavljena u nastavku napisa.)

Ante Škobalj želio je stećke iz Mogorića prikazati javnosti kao primjer nekih od najzapadnijih uopće sačuvanih stećaka. U tome na žalost nije uspio jer je bez navedenog traga, naprotiv, u razmjerno prostranom mogorićkom kraju bio prepušten potrazi u kojoj mu se valjalo osloniti isključivo na pomoć domaćih ljudi. Takva pomoć uvijek je dobrodošla, a u pravilu je i plodonosna. No, mještani na koje je naišao, uključujući i seoskog učitelja, nisu mu mogli pomoći jednostavno stoga jer u mogorićkim zaselcima u kojima je tragao - stećaka nije bilo (ili ih nikada tu nije bilo ili su, što je manje izgledno, već odavno bili uklonjeni). Pri tome mu je, po svemu sudeći, nedostajalo i malo sreće. Nije susreo nikoga od žitelja obližnjeg mogorićkog zaselka, u kojem se traženi stećci i danas nalaze, a tko bi mu zasigurno pružio toliko željeni putokaz.

Goran Majetić, slobodni istraživač, 26. veljače 2022.

* Pogledajte naredni napis o stećcima iz Mogorića: ””Nepostojeći” stećci u Mogoriću (opet) su postali stvarni”

(* 1) Mogorić je ime dobio po hrvatskom plemenu Mogorovići koje je u Lici obitavalo već u ranom srednjem vijeku. Antropogeograf, etnolog i otorinolaringolog Branimir Gušić (1901-1975.) iz Zagreba u napisu ”Prilog etnogenezi nekih starohrvatskih rodova”, objavljenom 1969. u djelu ”Povijest grada Nina”, u izdanju Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (JAZU) - Instituta JAZU u Zadru, o Mogorovićima je, između ostaloga, istaknuo:

"Ali su Mogorovići već od početka naselili i Liku. Ovdje su oni prvotno bili zauzeli prostor uz prisojnu stranu ličkoga polja duž rječice Jadove, od Vrepca na sjeveru pa sve do Ploče na jugu. Njihovo ime još i danas čuva selo Mogorić i stara gradina, što se na 681 visokoj litici izdiže poviše Jadove, iznad Basarskih kuća. Kasnije su se oni proširili po čitavu teritoriju ličke i buške župe, pa su prešli i Velebit, zauzevši čitav južni dio Podgorske župe.".

(* 2) Iz dostupnih znanstvenih i stručnih radova povjesničara i arheologa možemo doznati da u Lici postoji svega nekoliko nalazišta stećaka. Pri tome redom navode nalazišta koja su zabilježena do 1960-ih godina, kada je povjesničarka i konzervatorica Anđela Horvat iz Zagreba poduzela posljednje radne izlete radi proučavanja stećaka ”na licu mjesta”.

Da je stvarni broj grobišta sa stećcima u Lici kudikamo veći, uvjerila me je potraga u koju sam krenuo 2020. potaknut divljenjem prema tim spomenicima. Upuštajući se sve dublje u pretraživanje povijesnih vrela i zapisa, a potom od 2021. krećući i s prvim obilascima ličkih crkvina, zaključio sam da je u Lici nekoć bilo najmanje 30-ak grobišta sa stećcima i(li) velikim nadgrobnim pločama. Namjera mi je postepeno predstaviti prikupljene spoznaje o njima, ponajprije kroz buduće napise objavljene na portalu Budni Div.

(* 3) Mile Bogović propovijed je održao u Crkvi hrvatskih mučenika u Udbini 29. kolovoza 2015., a objavljena je na portalu Crkva hrvatskim mučenika Udbina pod naslovom ”Propovijed, pozdrav i zahvala mons. Mile Bogovića na Dan hrvatskih mučenika 2015.”.

(* 4) Anđela Horvat u radu ”Prilog rasprostranjenju stećaka u Liki i Baniji”, naime, izvještava tek uopćeno: ”Na području Like i Krbave stećci su dosad konstatirani u ovih sedam lokaliteta: Debelo Brdo, Grabušić, Pećane, Mogorić, Tušice, svi kraj starih crkvišta, zatim u Komu u dolini rijeke Zrmanje, a u red stećaka pribrojila sam i od prije poznati spomenik ukrašen reljefima, što je nađen uz potok Dretulju kod Plaškoga, ...”.

(* 5) Na navedeni novinski članaka Antu Škobalja upozorio je Josip Šojat, tadašnji župnik u gradiću Bakar u Hrvatskom primorju i urednik glasila ”Bakarska zvona”.

(* 6) Nikola Bićanić (1934-2021.) rodio se u Gospiću, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je filozofiju. Bavio se prosvjetnim radom u Gospiću od 1959. do 1967. i u Zagrebu od 1979. do umirovljenja 1997. Bio je i novinar, književnik, humorist i enigmatičar. U raznim novinama i časopisima objavio je, između ostaloga, i brojne priloge iz povijesti Like. Napisao je i nekoliko knjiga, sadržajno vezanih uglavnom uz ličku povijest 20. stoljeća.

(* 7) Koji je izvor koristio novinar pri pisanju članka ”Bogumilski stećci u Lici?”? Kako osim Anđele Horvat u članku spominje i Ivu Delallu, čini se najvjerojatnijim da podaci koje navodi potječu iz studije (elaborata) ovo dvoje stručnjaka "Stećci na području Like i Krbave", koju je objavio Konzervatorski zavod u Zagrebu 1965. (Isti Zavod objavio je 1966. i studiju istih stručnjaka "Stećci na području Banije i Slavonije".)

Obzirom na pogreške koje sadrži novinski napis pitanje je, međutim, je li Nikola Bićanić uopće imao uvid u spomenutu studiju. Ili su greške tek odraz njegove neupućenosti? U članku, primjerice, navodi da spoznaje o spomenicima iz Mogorića potječu od - Anđela Horvata (!?). Novinar nadalje krivo navodi da je Mogorić bio ”sjedište ratnog stola starih hrvatskih velmoža Mogorovića”; riječ je uistinu o rotnom stolu ili sudbenom vijeću. Pogrešno ističe i naslov spisa ”Popis ličkih gradova” iz 1696.; prijevod naziva izvještaja "Brevis et compendiosa duorum Comitatuum Regni Croatiae Licae et Corbaviae descriptio", koji potječe od bliskih suradnika senjskog biskupa Sebastijana Glavinića, glasi "Kratak i sažet opis Like i Krbave, dviju županija Kraljevine Hrvatske". S današnje razine znanja o stećcima niti navod da se radi o (isključivo) bogumilskim spomenicima više ne "drži vodu".

(* 8) Ivo Delalle (1892-1962.) bio je svećenik, povjesničar umjetnosti i književnik iz Trogira. Gimnaziju je završio u Splitu 1911., a teološke studije u Zadru 1915. Kršćansku arheologiju studirao je 1926-1929. na Papinskom institutu u Rimu, gdje je dogodine i doktorirao. Bio je dugogodišnji upravitelj župe u Trogiru. Pisao je ponajviše o trogirskim i splitskim spomenicima, crkvenoj arhitekturi i umjetničkim izložbama. Objavio je i monografiju ”Trogir - Vodič po njegovoj historiji, umjetnosti i životu” (1936.). U Trogiru je 1921. osnovao društvo za proučavanje i zaštitu starina ”Radovan”, kojemu je od 1930. predsjednikom. Nakon Drugog svjetskog rata radio je na zaštiti katedrale u Splitu i ratom oštećenih spomenika u Trogiru.

Središnji dio mogorićkog područja; stećci za kojima je tragao Ante Škobalj ne nalaze se na položaju pod nazivom Crkvina, niti istočno na prostoru imena Zeba, već sjeverozapadno nedaleko položaja Gradina kod zaseoka Popovići (Izvor: Geoportal (geoportal.dgu.hr))

Središnji dio mogorićkog područja; stećci za kojima je tragao Ante Škobalj ne nalaze se na položaju pod nazivom Crkvina, niti istočno na prostoru imena Zeba, već sjeverozapadno nedaleko položaja Gradina kod zaseoka Popovići (Izvor: Geoportal (geoportal.dgu.hr))

Poprsje Ante Škobalja otkriveno 2015. godine na glavnom trgu u Dugom Ratu, naselju smještenom uz njegovo rodno selo Duće (Izvor: Savez za Poljica (poljica.hr))

Poprsje Ante Škobalja otkriveno 2015. godine na glavnom trgu u Dugom Ratu, naselju smještenom uz njegovo rodno selo Duće (Izvor: Savez za Poljica (poljica.hr))

Ruševni ostaci pravoslavne crkve u Mogoriću uz koju se, po sjećanju mještana, stećci nikada nisu nalazili (Foto: Goran Majetić)

Ruševni ostaci pravoslavne crkve u Mogoriću uz koju se, po sjećanju mještana, stećci nikada nisu nalazili (Foto: Goran Majetić)

Za gradnju mogorićke pravoslavne crkve, teško oštećene 1942. i razorene sedam godina kasnije, možda je korištena kamena građa nekog ranijeg obližnjeg zdanja (Foto: Goran Majetić)

Za gradnju mogorićke pravoslavne crkve, teško oštećene 1942. i razorene sedam godina kasnije, možda je korištena kamena građa nekog ranijeg obližnjeg zdanja (Foto: Goran Majetić)

Stjenoviti vrh uzvišenja u Mogoriću na kojem se naziru neznatni ostaci srednjovjekovne utvrde Mogor grada; u pozadini su prostrano Ličko polje i planinska trupina Velebita (Foto: Goran Majetić)

Stjenoviti vrh uzvišenja u Mogoriću na kojem se naziru neznatni ostaci srednjovjekovne utvrde Mogor grada; u pozadini su prostrano Ličko polje i planinska trupina Velebita (Foto: Goran Majetić)

Stećak unutar groblja koje se nalazi podno Popovića gradine, blizu lijeve obale potoka Kovačica (Foto: Goran Majetić)

Stećak unutar groblja koje se nalazi podno Popovića gradine, blizu lijeve obale potoka Kovačica (Foto: Goran Majetić)

Slobodni istraživač Darko Gojković razgledava najveći stećak položen uz groblje u zaseoku Popovići (Foto: Goran Majetić)

Slobodni istraživač Darko Gojković razgledava najveći stećak položen uz groblje u zaseoku Popovići (Foto: Goran Majetić)

Tematski povezane objave