Narodne predaje o divovima u Lici: Prvo su bili Nemri, pa ”Grci”, pa Turci

Jedna od zapisanih narodnih predaja u kojoj se spominju divovi Nemri potječe iz okolice Lovinca u jugoistočnoj Lici. Zapisala ju je istraživačica usmene književnosti dr. sc. Maja Bošković - Stulli (1922-2012.), s početkom rada u Institutu za narodnu umjetnost (danas Institut za etnologiju i folkloristiku) u Zagrebu. Predaju nije objavlila, ali njezin rukopisni zapis čuva se u spomenutom Institutu (* 1).

Goran Majetić 27.01.2022. Predaje • Lika i Velebit
Crkvica Sveti Frane u Vraniku ispred koje raste stablo lipe, a u blizini je i obzidani izvor Čatrnja (Izvor: Facebook stranica Vranik općina Lovinac - Lika)

Crkvica Sveti Frane u Vraniku ispred koje raste stablo lipe, a u blizini je i obzidani izvor Čatrnja (Izvor: Facebook stranica Vranik općina Lovinac - Lika)

Maja Bošković-Stulli završila je gimnaziju u Zagrebu, a slavistiku je studirala u Zagrebu, Kazanu, Lenjingradu (danas Sankt Petersburg) i Beogradu. Najveći dio radnog vrijeka (od 1952. do umirovljenja) provela je u Institutu za narodnu umjetnost u Zagrebu, čija je ravnateljica bila od 1962. do 1972. godine. Objavila je desetak zbirki pripovijedaka i pjesama iz hrvatskih krajeva, najvećim dijelom vlastitih zapisa i snimaka te više knjiga o usmenoj književnosti.

Obilazila je mjesta prebivanja kazivača i u razgovoru s njima bilježila narodne priče, predaje i pjesme diljem Hrvatske (* 2). S tom zadaćom boravila je i u Lici gdje je, između ostaloga, posjetila i selo Vranik, smješteno oko 4 kilometara sjeverno od naselja Lovinac. Tu joj je, 8. lipnja 1955. godine, 70-godišnja Marija Pešut (djevojački Šarić) povjerila narodno predanje toga kraja:

”Nekada su po Liki bili Nemri. Onda s kasnije naselili Grci poslije nji. Onda su nji velka vremena tukla, bila poledica o svetom Petru, pa su onda svi iselili o očli otale. Onda s kasnije nji naselili Turci.

Tuteka na kumine grumile, na njezinoj košanici tuteka je bilo grčko groblje. Neki s dolazili tute i nalazili su zlatnoga prstenja i dukata u tim grobim.

Tamo na onoj oranici, koja se zove Cimitar, tamo je bila grčka crkva.”
.

U predaji iz Vranika, drevni narod Nemri tek se spominje. No, kazivačica je zato detaljnije pričala o ”Grcima”, koji su ih naslijedili. Posebice je istaknula teške vremenske nepogode koje su ih morile i zbog kojih su naposljetku otišli iz svoga zavičaja. Za njihov odlazak presudne su bile prave zimske nedaće koje su ih pogodile za Petrovo, početkom ljeta. U katoličkom kalendaru sveti Petar štuje se zajedno sa svetim Pavlom, a njihov blagdan slavi se 29. lipnja. Na doba kada su tu obitavali ”Grci”, uputila je kazivačica, podsjećaju grumile (humci ili tumuli) i staro groblje. Nakon ”Grka”, dodala je, opustjelu zemlju nastanili su Turci. Kao i ostale predaje iz Like, i predanje iz Vranika ponavlja isti vremenski slijed naroda toga kraja: Nemri, ”Grci”, Turci.

Kada je riječ o ”Grcima”, narodna predaja iz Vranika posve je na tragu njima posvećenim predajama u ostalim krajevima dinarskog gorja. No, ta ali i druge ličke predaje o starom stanovništvu prenose sjećanje na - dva stara naroda: ranije Nemre i kasnije ”Grke”. Predaje o starom stanovništvu u ostalim krajevima Dinarida, naprotiv, svjedoče o jednom starom narodu, najčešćenje pod imenom ”Grci”, ali i pod raznim drugim imenima. Istaknuta posebnost takvih predaja iz Like, zanimljiva je već i obzirom na činjenicu da je tijekom višestoljetnih doticaja s Turcima i Poturicama, od oružanih sukoba do susjedske suradnje, Lika dva puta izmijenila sastav većine stanovništva (neki lički krajevi i i više puta).

Tako su i nekolicina danas preostalih stanovnika Vranika potomci doseljenika koje su u ovaj kraj naselile vlasti Vojne krajine po izgonu Turaka 1689. godine, najvećim dijelom od 1691. do 1712. Za selo Vranik njegovi malobrojni mještani uobičavaju reći da mu ime potječe od sveca zaštitnika toga kraja, svetog Frane; Frane izgovaraju Vrane, pa otuda i naziv selu - Vranik. Selo Vranik smješteno je u dolini okruženo gorskim kosama Ličkog sredogorja, od kojih je najviša Trovrh(a) (ili Trour(a); v = u, a h se ne izgovara) sa sjeverne strane, s vršnom točkom Jelovi vrh (1233 m.n.v.).  Gora Trovrh dijeli značenje drugih gora i planina s istočne strane Jadranskog mora koje imaju ”tri glave”, mođu kojima su najpoznatije Triglav u Sloveniji i Troglav u Bosni i Hercegovini.

Uz sjeverni rub doline nalazi se crkvica Sveti Frane (Franjo) (* 3), posvećena svetom Franji Asiškom. Ispred ulaza u crkvu uzdiže se lipa, u Ličana i nekoć i danas sveto stablo. Nedaleko crkvice je i obzidano vrelo zvano Čatrnja. Prema predaji, koje se dotakla i kazivačica Marija Pešut, stara seoska crkvica - ”grčka crkva” nalazila se u polju stotinjak metara ispod položaja današnje crkvice. Okolo te crkvice zacijelo je bilo staro groblje - ”grčko groblje”, o čemu svjedoči ime oranice Cimitar (od latinski riječi cimiterium koja označava groblje) koje navodi kazivačica iz Vranika.

Goran Majetić, slobodni istraživač, 27. siječnja 2022.

(* 1) Rukopisni zapis narodne predaje nalazi se na stranicama 31 i 32 putne bilježnice broj 3 Maje Bošković - Stulli, pod nazivom Folklorna građa okolice Lovinca u Lici, u arhivi Instituta za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu (signatura: IEF rkp 180 - TB 3, 1955.). Može se pregledati na mrežnoj stranici Digitalni repozitorij Instituta za etnologiju i folkloristiku - DIEF.

(* 2) Maja Bošković - Stulli zabilježila je više narodnih predaja o divovima, kao i o nalazima velikih kostiju, od kazivača i u drugim krajevima Hrvatske. Neke od tih predaja sadrži, primjerice, ”Folklorna građa s Pelješca i Neretve, 1956.” (signatura IEF rkp 257) koja se čuva u arhivi Instituta za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu. Jednu takvu predaju iz Istre, zajedno s tamošnjim predajama o divovima koje je prikupio književnik i folklorist Nikola Bonifačić Rožin (1913-1995), predstavila je u knjizi ”Istarske narodne priče”, koju je objavio Institut za narodnu umjetnost 1959. U toj knjizi predočila je i podatke o drugim sakupljačima i zapisima njihovih predaja o divovima u Istri, ali i u ostatku Hrvatske.

(* 3) Crkvica Sveti Frano sagrađena je 1997., na istome mjestu na kojem je 1894. bila podignuta crkvica koja je uništena miniranjem u posljednjem ratu. I prije 1894. u Vraniku je bila crkvica, ali se nalazila stotinjak metara niže od današnje.

* Napomena o autorskim pravima:
Za objavljivanje napisa ili njegovog dijela, isključivo u izvornom
obliku i uz navođenje izvora - portala Budni Div, linka na izvorni napis
te imena i prezimena pisca, potrebno je piščevo odobrenje, koje možete
dobiti upitom na njegov
e-mail: [email protected]

Početni retci zapisa narodne predaje o Nemrima koje je ispisala Maja Bošković - Stulli 8. lipnja 1955. godine u selu Vranik (Izvor: Digitalni repozitorij Instituta za etnologiju i folkloristiku - DIEF (repozitorij.dief.eu))

Početni retci zapisa narodne predaje o Nemrima koje je ispisala Maja Bošković - Stulli 8. lipnja 1955. godine u selu Vranik (Izvor: Digitalni repozitorij Instituta za etnologiju i folkloristiku - DIEF (repozitorij.dief.eu))

Maja Bošković - Stulli doznala je i zapisala predaju o Nemrima i "Grcima" u selu Vranik u jugoistočnoj Lici (Izvor: Blog Muzeja i galerije Konavala (blog.migk.hr); ”Večernji list”, 22. rujna 2007.)

Maja Bošković - Stulli doznala je i zapisala predaju o Nemrima i "Grcima" u selu Vranik u jugoistočnoj Lici (Izvor: Blog Muzeja i galerije Konavala (blog.migk.hr); ”Večernji list”, 22. rujna 2007.)

Kao i ostale predaje iz Like, i predanje iz Vranika ponavlja isti vremenski slijed naroda toga kraja: Nemri, Grci, Turci (Izvor: Facebook stranica Vranik općina Lovinac - Lika)

Kao i ostale predaje iz Like, i predanje iz Vranika ponavlja isti vremenski slijed naroda toga kraja: Nemri, Grci, Turci (Izvor: Facebook stranica Vranik općina Lovinac - Lika)

Položaj sela Vranik sjeverno od Lovinca (Izvor: Geoportal (geoportal.dgu.hr)

Položaj sela Vranik sjeverno od Lovinca (Izvor: Geoportal (geoportal.dgu.hr)

Tematski povezane objave