Zaboravljeni kolnik prvobitne Karoline - prve suvremene ceste od Karlovca do Jadranskog mora

Brojni suvremeni putopisci, ali i povjesničari, navode da se povijesna cesta Karolina od kamenog mosta u Novigradu na Dobri pruža uzvodno dolinom Dobre prema Jarčem Polju, od kuda dalje vodi ka Bosiljevu. Isto će vam tvrditi i gotovo svi stanovnici naselja koja se nalaze uz spomenutu dionicu ceste. Navedena tvrdnja, međutim, ne odgovara povijesnoj istini. Prvobitni kolnik prve suvremene ceste od Karlovca do Jadranskog mora nije se pružao spomenutim smjerom, već nekoliko kilometara sjevernije. No, on se već odavno gotovo posve izgubio u prirodnom krajoliku, a s njime je u zaborav otišla i spoznaja o ”Staroj Karolini”. No, potrudite li se, uspjet ćete ga pronaći!

Goran Majetić 13.10.2021. Ceste • Središnja Hrvatska
Šumskim putom kojeg vidite na fotografiji nekoć se pružala dionica prvobitne povijesne ceste Karoline (Foto: Goran Majetić)

Šumskim putom kojeg vidite na fotografiji nekoć se pružala dionica prvobitne povijesne ceste Karoline (Foto: Goran Majetić)

I Lara Černicki i Stašo Forenbaher u izuzetno vrijednoj knjizi "Starim cestama do mora", objavljenoj 2012. godine, ponavljaju isto: "Karolina nakon mosta skreće lijevo i nastavlja uzvodno dolinom Dobre, sada kao Ž3142 (cesta županijske razine, nap. pis.), te nakon nepunog kilometra prolazi pokraj sela Novigrada. ... Iza Novigrada, cesta još nekoliko kilometara slijedi Dobru ... Kod Jarčeg Polja, Karolina se sastaje s državnom cestom D3 (preloženom Lujzijanom) koja dolazi iz Karlovca preko Duge Rese. ... Od Jarčeg Polja prema Vukovoj Gorici, Karolina i dalje slijedi Dobru, poklapajući se u dužini od oko jednog kilometra s cestom D3, a potom se odvaja ulijevo prema Vodenoj Dragi i Bosiljevu kao Ž3174.".

Cestovna dionica koju opisuju nije bila trasa izvorne Karoline. No, kako je uz tu prvobitnu trasu već u 18. stoljeću izgrađena nova, koja nije bila kraća ali se njome promet lakše odvijao, starija trasa razmjerno brzo je napuštena i već poodavno pala je u zaborav. Kao takva vrlo rijetko je ili uopće nije spominjana u kasnijoj literaturi, pa je očekivano ta praznina pri prenošenju znanja novim pokoljenjima dodatno naglašena.

Iznimku predstavlja knjiga Josipa i Nikole Volovića “Prilišće - Kupa, ljudi i tri sela”, objavljena 1994., u kojoj je temeljem vjerodostojnih izvora, ali i istraživačke potrage za kolnikom stare ceste, ispravno naznačen smjer pružanja izvorne dionice Karoline od Novigrada na Dobri do Bosiljeva. Uz to, tek u najnovije doba znanstveni istraživači, poput Petra Feletara u studiji ”Hrvatske povijesne ceste - Karolina, Jozefina i Lujzijana” objavljenoj 2015., ponudili su i hrvatskoj javnosti na uvid zemljovide s ucrtanom trasom Karoline, među kojima i one na kojima su zabilježene izvorne dionice te ceste.

Cestovna dionica koju lijepo opisuju Lara Černicki i Stašo Forenbaher inače je većim dijelom bila dio srednjovjekovne ceste, tako zvanog Frankopanskog puta, koja je povezivala njihove plemićke posjede Ozalj i Bosiljevo, i to uglavnom pružajući se dolinom Dobre. Približno tom dionicom Frankopanskog puta, novi kolnik Karoline dao je urediti već  sredinom 1730-ih godina voditelj gradnje te ceste, austrijski vojni (nad)inžinjer Matthias Antoni (Matija Antun) Weiss. Do preslagivanja cestovne trase zapadno od Novigrada na Dobri, samo desetljeće nakon početka izgradnje Karoline (!), došlo je zbog spoznaje da će s novim smjerom cesta biti manje zavojita i imati manje uspona i silazaka. Ta nova cestovna trasa od Novigrada na Dobri do Bosiljeva, nazivana i ”Nova Karolina” (a u predjelima blizu kojih je izgrađena jednostavno ”Nova cesta”), u cijelosti je asfaltirana i njome se i nadalje prometuje.

Karolinska cesta ili Karolina, koja je povezala jadranske gradove - luke Rijeku, Bakar i Kraljevicu s Karlovcem (* 1), počela se graditi krajem 1725. godine (* 2). Dionica do Sungera u Gorskom kotaru svečano je otvorena 16. rujna 1728. godine u prisustvu austrijskog cara Karla VI (odnosno hrvatskog kralja Karla III) Habsburga, koji se zalagao za gradnju ceste i po kome je ista i dobila ime (Via Carolina Augusta). Ova cesta, nikada posve završena (* 3), spada među prve građene novovijeke makadamske ceste u Europi (prva je 1728. izgrađena cesta Beč - Ljubljana - Trst), a bila je i prva gorska cesta s kamenom podlogom u Hrvatskoj.

Tu izvornu kamenu podlogu Karoline moguće je još vidjeti na rijetkim odsječcima prvobitnog kolnika skrivenog u šumovitom pobrđu južno od naselja Prilišće. No, kako za ”Staru Karolinu” mahom svi tamošnji žitelji, pogotovo mlađi, nikada i nisu čuli, trebate osim popriličnog poznavanja povijesti izgradnje ove ceste imati dobar uvid u stare i suvremeni zemljovid, a potom biti snalažljivi i uporni, ali nadasve strpljivi i ljubazni, u potrazi za nekim od posljednjih žitelja kraja koji još znaju, ili makar samo naslućuju, kuda se pružala izvorna Karolina.

U potragu možete krenuti iz Novigrada na Dobri. Prešavši znameniti stari kameni most valja se uputiti asfaltnom cestom - prvotnom Karolinom - u smjeru naplatnih kućica auto-ceste na čvoru Novigrad na Dobri. Nakon obližnjeg prelaska nadvožnjakom preko auto-ceste treba skrenuti ulijevo za selo Maletići i dalje nastaviti asfatnom cesticom do Tončića, točnije do zaseoka Dvor. ”Stara Karolina” u Dvoru, nasuprot kuće obitelji Draganjac na čijem se mjestu nekada nalazila plemićka kurija po kojoj je zaselak dobio ime, gubi asfaltnu ”prostirku” i postaje isprva makadamski put, potom šumska staza, a naposljetku ćete - gotovo sigurno zalutati.

Upravo to mi se dogodilo kada sam, 7. rujna 2021. godine, iz zaselka Dvor krenuo slijediti smjer prvobitne trase Karoline. Na oko 1,5-2 kilometra od Dvora cesta je, na neuočljivom mjestu išla dalje na zapad, no skrenuo sam krivo, na sjever prema selu Donje Kučevice. Ipak, šetnja je bila dovoljna za upoznavanje djelića izvorne ceste, posebice za pronalaženje i uvid u stanje očuvanosti njezinog makadamskog kolnika - starog umalo tri stoljeća.

”Staru Karolinu” ili ”Staru cestu”, kako su je zvali domaći ljudi i bilježili rijetki i davni zemljovidi, zapadno od zaselka Dvor odavno čine makadamski i šumski putovi, dok su je na mjestima gotovo posve "progutale" livade, papratišta, šikare, pa i šuma. Stoga ne treba čuditi da je prvobitna trasa Karoline čak i u njezinom zavičaju poznata tek nekolicini domaćih zaljubljenika i istraživača povijesti. Tko želi doznati kuda se uistinu pružala izvorna Karolina nakon prelaska mosta u Novigradu na Dobri, predlažem da, za početak, dobro prouči zemljovid i zapise o cesti iz spomenute knjige Josipa i Nikole Volovića “Prilišće - Kupa, ljudi i tri sela”.

Naposljetku, naglašavam da se ovim napisom, sastavljenim na osnovu izvadaka iz knjige ”Od miljokaza i krajputaša do sunčevih ura - Spomenici povijesnih cesta Karoline, Jozefine i Lujzijane u Karlovcu i okolici”, koju pripremam za tisak, ne iscrpljuju sve tajne prvobitne dionice Karoline zapadno od Novigrada na Dobri. U nastavku priče, kada dođe na red objave, očekujte još poneko iznenađenje!  

Goran Majetić, 13. listopada 2021.

(* 1) Tvrdnja da se Karolina gradila iz smjera Rijeke nije posve točna jer se istovremeno radilo na više dionica ceste između njezinih krajnjih točaka, Karlovca i Rijeke (drugi i treći krak ceste vodio je u Bakar i Kraljevicu).

Polazna / krajnja točka Karoline u Rijeci nije bila, kao što neupućeni iznose, miljokaz zvan Piramida u istoimenoj današnjoj četvrti Sušaka. Ta točka bio je miljokaz (manji od Piramide, postavljene tek 1833.), danas nepostojeći, koji je izvorno bio postavljen na početku / završetku ceste uz lijevu obalu Rječine na današnjem Trgu Josipa Broza Tita,  uz jedini onovremeni most koji je vodio iz grada (Rijeke, jer je Sušak u ono doba bio tek neznatno naselje) preko rijeke na istok.

Polazna / krajnja točka Karoline u Karlovcu nije bilo, kao što neupućeni ukazuju, križanje današnje Primorske ulice i Marmontove aleje (kružni tok s ”obeliskom” postavljenim 2004. kao spomen-obilježje tih dvaju povijesnih cesta, Karoline i Lujzijane). Ta točka nije bio niti kružni tok na karlovačkom Korzu, već su to bila Banska ili Stara vrata, glavna vrata grada-utvrde Karlovac koja su se nalazila otprilike nasuprot Banijskog mosta preko Kupe.

(* 2) Dostupna literatura svjedoči da je uvriježeno mišljenje da je izgradnja Karoline počela 1726. No, uistinu se s gradnjom ove povijesne ceste počelo krajem 1725., kako to u jednom izvještaju o gradnji Karoline izričito navodi sam voditelj njezine izgradnje, austrijski vojni (nad)inženjer Matija Antun Weiss (Antonius/Anton/Antoine Matthias/Mathias Weiss/Weiß/Weis (oko 1661.-1738.).

(* 3) Navode se različite godine dovršetka Karoline, najčešće 1728. i 1736. Istina je, međutim, da pojedine dionice Karoline nikada nisu dovršene prema planom gradnje predviđenoj (ili pak  potrebnoj) širini, niti su posve opremljene pratećim zdanjima kao što su, primjerice, burobrani, zdenci, svratišta, ... Točan tijek gradnje Karoline obrazlaže, na osnovu brojnih povijesnih izvora, Petar Feletar u studiji ”Hrvatske povijesne ceste - Karolina, Jozefina i Lujzijana” iz 2015.

Prvobitna (sjeverna) i izmijenjena (južna) trasa dionice Karoline između Novigrada na Dobri i Bosiljeva na zemljovidu iz 1803. godine (Izvor: Petar Feletar ”Hrvatske povijesne ceste Karolina, Jozefina i Lujzijana”)

Prvobitna (sjeverna) i izmijenjena (južna) trasa dionice Karoline između Novigrada na Dobri i Bosiljeva na zemljovidu iz 1803. godine (Izvor: Petar Feletar ”Hrvatske povijesne ceste Karolina, Jozefina i Lujzijana”)

Izvorni makadamski kolnik Karoline na mjestima je još vrlo dobro očuvan, iako je njime cesta popločena pred umalo puna tri stoljeća (Foto: Goran Majetić)

Izvorni makadamski kolnik Karoline na mjestima je još vrlo dobro očuvan, iako je njime cesta popločena pred umalo puna tri stoljeća (Foto: Goran Majetić)

Tematski povezane objave