Krkavški kamen - dva i pol metra visoki drevni menhir u slovenskoj Istri

Krkavški menhir (* 1), poznat i pod nazivima Krkavški kamen ili Kamen Troglav je 2,5 metara visok grubo obrađen monolit (jednodjelni kamen) koji se nalazi blizu naselja Krkavče u dolini Dragonje u slovenskom dijelu Istre, nedaleko granice s Hrvatskom.

Goran Majetić 06.09.2021. Megaliti • Izvan Hrvatske
Starost kamena, kao i to tko su njegovi klesari i graditelji, ostaje nepoznanica (Izvor: Kraji - Slovenija (kraji.eu/slovenija/))

Starost kamena, kao i to tko su njegovi klesari i graditelji, ostaje nepoznanica (Izvor: Kraji - Slovenija (kraji.eu/slovenija/))

Blizu sela je brežuljak s ostacima prapovijesne gradine, a s njegove sjeverne strane, i istočno od groblja, nalazi se uspravni kamen kojeg mještani toga kraja zovu "bijeli kamen", "Kamen Troglav" ili jednostavno "Kamen". Kamen je ukopan u zemlju do dubine od oko jednog metra.

Na nadzemnom dijelu kamenog stupa, približno visine prosječnog čovjeka, na dvije nasuprotne strane isklesana su dva lika koji prikazuju golo stojeće ljudsko biće (po nekim mišljenjima božanstvo - nije prepoznato koje) s prekriženim nogama, raširenim rukama i zrakama - kako se pretpostavlja - svjetla, odnosno sunčanom krunom oko glave (detalji reljefa se malo teže razaznaju).

Starost kamena je nepoznata. Neki misle da je staroslovenskog podrijetla (i da isklesani likovi prikazuju neko staroslavensko božanstvo). Drugi pak misle da potječe iz rimskog doba, iz prvih stoljeća naše ere; reljef bića na istočnoj strani monolita navodno predstavlja rimskog boga Mitru, dok reljef bića na zapadnoj strani kamenog stupa predstavlja Krista. Postoji i mišljenje da je kamen još stariji i da potječe iz 1. ili 2. stoljeća prije naše ere te da su ga podigli Kelti (keltsko-latenska kultura). Također se smatra jedinim sačuvanim i još uvijek samostojećim prapovijesnim spomenikom (skulpturom) u Istri.

*

Slijedi prijevod napisa ”Krkavški kamen” objavljen na mrežnim stranicama Slovenski staroverci (* 2), u kojem je podrobno opisana veličina i izgled kamena, dan prikaz dijela opširne mitologije vezane uz kamen, ali i odnos prema tom drevnom spomeniku (još uvijek nepoznate povijesti, ali i namjene) od strane kršćanskih svećenika od srednjeg vijeka do današnjice:

Krkavški kamen

Kamen ne stoji na svom izvornom mjestu, već u njegovoj neposrednoj blizini. Visok je približno 2,5 metra, izduženog oblika i grubo obrađen. Danas je iznad zemlje vidljivo još samo 1,6 metara - gornji dio kamena je djelomično oštećen. Na svakoj od strana su uklesani ljudski likovi, koji su različiti, iako im je isti motiv. To je biće sa široko otvorenim rukama i krunom sa zrakama na glavi.

Površina dvije slike (gravure) pokazuje različitu obradu. Detalji lica dobro su prepoznatljivi samo na jugoistočnoj slici. Ona je bez nogu, zraci koji izlaze iz glave su kratki. Na slici na sjeverozapadnoj strani, koja je nešto veća, zraci su duži, prsti na rukama su jasno vidljivi. Lice ima tri izbočenja, koje bi lako mogle predstavljati oči i usta, a izbočina u visini bokova bi moglo biti spolovilo. Površina je na tom dijelu bio preklesana i ispod se može vidjeti lik koji najviše sliči ribi.

Kamen je nesumnjivo odnekud dopremljen, jer takve vrste stijene nema u okolnom području.

Najvjerojatnije slike nisu izrađene u isto vrijeme, pretpostavlja se da je manja jugoistočna isječak veće sjeverozapadne.

Usmena predaja u selu Krkavče je vrlo bogata, kao i u susjednim selima  Puče i Šmarje. Kaže da je kamen na tom mjestu iz davnina i da se zove jednostavan "Kamen". Prije pola stoljeća bio je poznat i kao "Belin" ili "Troglav". Neki mještani također spominju obožavanje kamena. Na dan svetog Vida na kamen su polagali ruke. Za Božić su nekoć kraj njega cijelu noć gorjele hrastove cjepanice. U svitanje bi se okupili svi mještani i nazdravili. Smatrali su također da kamen može utjecati na plodnost. Takvo vjerovanje svećenik (župnik) je držao sramotnim, stoga se taj obred izvodio u tajnosti. Mještani također govore da slika na kamenu prikazuje boga Sunca.

Na vrhu spomenika (monolita), gdje danas nedostaje dio kamena, bila je isklesana glava. Prema drugoj inačici, tu su bile čak tri glave, što bi moglo objasniti ime Troglav. O tri glave neki kažu da su to bila samo tri lica isklesana u kamenu. Nadalje nam predaja tvrdi da je na susjednoj livadi pod nazivom Gradišče (na hrvatskom jeziku Gradina) nekada stajao grad. Razlike se pojavljuju u odnosu grad - Kamen. Prema nekim kazivanjima je Kamen nekoć pripadao gradu, po drugima je pak stariji od grada. U gradu je navodno živio gospodar - vrag, koji je bio čuvar zlatnog teleta.

Na ponedjeljak pred Uzašašće nekoć se je svake godine u Krkavč upućivala povorka (procesija). Prva postaja bio je Kamen, koji je također bio mjesto susreta (zborno mjesto). Od kamena je povorka nastavljala prema svetom Mavru i završavala na trgu ispred crkve svetog Mihaela. Još ranije je povorka išla po drugom, dužem putu kraj sela Sveti Štefan u dolini Dragonje. Danas je od običaja ostao znatno skraćen put povorke koji obilazi selo. Mještani također kažu da se pri kamenu čuje zvonjenje trima svetim Marijama. To su Marija Rožnevenska iz Nove vasi, Karmelska Mati Božja iz Puče i iz crkvice Marijina darovanja iz sela San Mauro pri Momjanu u Hrvatskoj. To se ne bi trebao moći čuti ni na kojem drugom mjestu.

Na povezanost pojedinih točaka u krajoliku podsjeća nas put procesije u dolinu Dragonje i natrag. Čak i ako povorka nije obilazila sve župne crkve, njeno zborno mjesto bilo je pri Kamenu, a ne ispred župne crkve, kao što bi mogli očekivati. To ukazuje da je povorka možda ostatak obredne svečanosti, koja je starija od sadašnje mreže crkava. Pri pogledu na zemljovid upada u oči da tri točke - Kamena, crkva svetog Mavra i crkva svetog Štefana stoje uzduž istog pravca. Kada tome dodamo još Marijine crkve, čije zvonjenje se čuje pri Kamenu, navadeni pravac možemo produžiti do crkve u selu Puče.

Ako od Marijine crkve u selu Nova vas nacrtamo okomicu na navedeni pravac, siječe je u Gradišču, nekoliko metara dalje od sadašnjeg položaja kamena. No, tu joj nije kraj. Zatim doseže crkvu svete Katarine u Skorušici nad lijevom obalom Dragonje. Prikazuje nam se posve pravilan latinski križ.  Kraća os, koja se pruža između crkvi Sveti Mavro i Marijine u selu Puče, iznosi oko 2500 m, duža, između Marijine crkve u selu Nova vas i Katarinine u Skorušici, pak približno 3800 metara. Omjer obje osi, uz odstupanje od najviše 50 metara, je 2 : 3. Raskrižje obje je u Gradišču. Azimut kraće osi (zrake) je 46° (stupnjeva), duže pak 136°, što znači da se protežu gotovo točno u smjeru sjeverozapad - jugoistok i obrnuto.

Omjer udaljenosti novovaška Marija - Gradišče i Gradišče - Katarina je 1 : korijen iz 2. Mreža okolnih crkvi je također unešena u poseban računalni program za izračun kutova, koji je pokazao da je u promatranom području to jedini križ. Sve to dokazuje da je to namjerno postavljen graditeljski znamen. Zadnju sumnju u to uklanja crkva svetog Štefana, koja se nalazi približno 350 metara od raskrižja s križom u Gradišču. Njezino ime bilo je po vojnom zemljovidu iz 1797. godine također sveti Križ / s. Croce.

Gradišče je prema legendi prebivalište vraga. Čini se, da je pokušaj s postavljanjem križa bio ograničiti njegovu moć. Također, obredni omjer 1 : korijen iz 2, koji se javlja na križu, dio je drevne obredne matematike koja prevladava kaos. Poznato je ujedno da zvuk zvona odbija zle sile. Još pogotovo na mjestu gdje se čuju tri zvonjave.

Ulogu Kamena u Gradišču možemo objasniti na različite načine. Prva mogućnost je da je bio opredmećenje dobrih sila, koje su onesposobljavale zle sile oko njega. Druga mogućnost bi bila obrnuta, da je opredmećenje sila koje obitavaju u podzemlju. Treća mogućnost je, da objedinjava i jedne i druge. Predaja govori o vodi i blagu, o pravu i kaosu, kojeg uzrokuje vrag. Na kamenu su zrake svjetlosti, obredi s njim su održavani u različitim godišnjim dobima, zato se čini u ovom trenutku da je treća mogućnost najvjerojatnija. U svakom slučaju, kršćanski svećenici nisu bili oduševljeni Kamenom. Moći Gradišča i Kamena su pokušavali umanjiti s gradnjom okolnih crkava i zvonjavom njihovih zvona.

Arheološka iskapanja crkve svetog Štefana i crkve svetog Križa nisu pojasnila vrijeme njihovog nastanka. Azimut otkrivenih zvona je približno 55°, što u selu Krkavče ukazuje na dane izlaska ljetnog sunca i zalaska božićnog sunca (prvi dan ljeta i prvi dan zime). Kako u dane oko solsticija sunce izlazi i zalazi očigledno na istom mjestu, datum se odnosi na 26. prosinca, dan svetog Štefana, kojemu je crkva posvećena.

Prostorne prikaze križa nalazimo još u srednjem vijeku. Prve crkve su sa svjesnom svrhom postavljene u sustav križa već u 7. stoljeću, o čemu svjedoče pisani izvori iz 11. i 12. stoljeća. Sličan sustav križa kakav je krkavški također se može naći u Pragu. Sličnost je tako izvanredna da se može tumačiti samo istom svrhom gradnje.

Zanimljive poveznice s Krkavškim kamenom su objavljene također u zborniku "Krkavčanski kamen" (Koper, 2008.). Autori u zborniku monolit između ostalog povezuju s Belinom, kultom Mitre i zacijelo Triglavom, koji je ranije spomenut kao jedno od njegovih imena. Jože Munih, radiestezist, je u zborniku predstavio energije koja djeluju oko kamena i na drugim svetim mjestima povezanim s njim. Munih kamen povezuje također u trojstvo s drugim energetskim mjestima. U manji prostorni trokut s crkvom svetog Mavra i crkvom svetog Mihaela, za koje pretpostavlja da su naslijedili starovjerska svetišta, i u veći trokut šireg Piranskog zaljeva zajedno sa snažnom točkom zemaljske energije u Sečoveljskoj solani i na drugom kraku crkve u Piranu.

Literatura:

Jana Puhar i Andrej Pleterski ”Krkavški Kamen v ustnem izročilu in v sklopu obredne prostorske strukture”, Studia Mythologica Slavica, broj 8 iz 2005., Inštitut za slovensko narodopisje Znanstvenoraziskovalnega centra SAZU i Universita degli Studi di Udine - Dipartimento di Lingue e Civilta dell Europa Centro-Orientale, Ljubljana - Udine 2005.

Krkavčanski kamen”, Histria Editiones -  (Matej Župančič, urednik), broj 1 iz 2008., Societa umanistica di storia, arte e cultura Histria - Humanistično društvo za zgodovino, umetnost in kulturo Histria - Humanističko društvo za povijest, umjetnost i kulturu Histria, Koper Capodistria 2008.


Pripremio Goran Majetić, 18. srpnja 2021.

(* 1) Menhiri su rasprostranjeni po zapadnoj i sjevernoj Europi, no nalaze se i u drugim krajevima. Smatra se da potječu iz prapovijesti (iz kamenog ili brončanog doba), kada su imali obredno značenje ili su bili nadgrobni spomenici. Menhir na bretonskom jeziku znači dugi kamen. Zbog izduženoti i visine, uspravno stojeći Krkavški kamen možemo nazivati menhirom. No, od većine menhira razlikuje se bogatstvom isklesanih slikovnih prikaza. U slovenskom ili hrvatskom jeziku ne postoji posebno ime (ili smo ga zaboravili) za takvu vrstu spomenika, premda su sličnog značenja primjerice nazivi: kameni stup ili stap (stapina) ili greda.

(* 2) ”Krkavčanski kamen”, Slovenski staroverci, 20. srpnja 2012. Napis sam preveo i izvorno objavio 2013. u Internetskom magazinu Kameleon, ugašenom 2015. Za potrebe ovog napisa, nadopunio sam podatke za priloženu literaturu i izmijenio u međuvremenu dio promijenjenih linkova.

Krkavški kamen i obavijesna ploča (Izvor: Kraji - Slovenija (kraji.eu/slovenija/))

Krkavški kamen i obavijesna ploča (Izvor: Kraji - Slovenija (kraji.eu/slovenija/))

Krkavče - Gradina i Kamen, pogled sa sjeveroistoka (Izvor: Jana Puhar i Andrej Pleterski ”Krkavški Kamen ...”)

Krkavče - Gradina i Kamen, pogled sa sjeveroistoka (Izvor: Jana Puhar i Andrej Pleterski ”Krkavški Kamen ...”)

Reljef na istočnoj strani Kamena (Izvor: Kraji - Slovenija (kraji.eu/slovenija/))

Reljef na istočnoj strani Kamena (Izvor: Kraji - Slovenija (kraji.eu/slovenija/))

Krkavče - Sjeverozapadni reljef na Kamenu (Izvor: Jana Puhar i Andrej Pleterski ”Krkavški Kamen ...”)

Krkavče - Sjeverozapadni reljef na Kamenu (Izvor: Jana Puhar i Andrej Pleterski ”Krkavški Kamen ...”)

Tematski povezane objave