Bunari u Mravnici kraj Šibenika

Mravnički bunari svojom ljepotom mogu stati uz bok bunarima na Crljivici kraj Ciste Velike i sa bunarima na Rajčici koje je šira javnost upoznala prije par godina, iako su godinama prije o toj drevnoj graditeljskoj znamenitosti na svojim blogovima izvještavali planinari. Inače ovako velike bunare promjera 3 do 5 i više metara i u većem broju na jednom mjestu nalazimo nedaleko od Mravnica u Primorskom docu kraj puta - 8 bunara i lokva, i Bristovači koja je nedavno otkrivena javnosti, a na kojoj se nalazi 12 bunara. Nalazimo ih i na javnosti još neotkrivenim lokacijama: selo Bračević kraj Ogorja koje skriva 6 predivnih velikih bunara, te 9 bunara sa dvije lokve na Dinari podno vrha Badanj na oko 900 metara nadmorske visine, na putu prema planinarskom domu Brezovac, o kojima ćemo drugom prilikom nešto reći.

O bunarima u Mravnici nemamo nikakvih zapisa o izgradnji, kao ni o ostalim spomenutim bunarima, a narod ih naziva rimskim ili grčkim bunarima.

I danas bi izgradnja ovakvo velikih bunara u tolikom broju na kamenjaru bio veliki i skupocjeni građevinski poduhvat. Da su sagrađeni prije 300-800 godina, kako ih službeno datiraju jer se arheolozi s datacijama sigurnije osjećaju u tom razdoblju, onda bi trebali postojati plemićki i crkveni zapisi i troškovnici izgradnje. Nekakve priče i naklapanja, da je to izgradio narod u novom ili srednjem vijeku, koji je tada bio običan kolon, kako su se u Dalmaciji nazivali kmetovi koji su za sve odgovarali plemićima na čijoj zemlji su živjeli i radili, nemaju smisla. Ako i pogledamo bunare za koje znamo da su se radili zadnjih 100-200 godina, pa nitko tada nije radio takve megalitske bunare u tolikom broju jedan do drugog, već su se obično radili pojedinačni mali bunari promjera 1-1,5 metar.

I zašto onda u struci nema hrabrosti da ih smjeste u ilirsko ili prapovijesno doba, hoćemo li jednom povjerovati narodu koji ih naziva grčkim bunarima ili govori da su tu od prije Rimljana? Da ove bunare imaju Grci, Francuzi ili Britanci, za njih bi oni sa sigurnošću bili prapovijesni i od njih bi napravili arheološki park.

I narod u prapovijesti trebao je bunare za pitku vodu i znao je raditi bunare, a u pogledu Mravnice imamo arheološke tragove života od prapovijesti; uokolo imamo grobne humke, obredne gomile (tako zvane gradine), stećke. Mjesto se spominje u 13. stoljeću, a za crkvu sv. Petra u Mravnici narod kaže da je stara preko 1000 godina. Bunari su, znači, tu otkad su i tragovi života - od prapovijesti.

Hoćemo li ove megalitske bunare iskoristiti za arheološki turizam? Samo u pogledu njih imamo ogroman prostor za razvoj ovih napuštenih mjesta, s time i povratak mladih na selo. A Dalmacija posjeduje mnoge prapovijesne megalitske zidine i stećke, kiklopske kuće, megalitske obredne gomile na vrhuncima brda, megalitske bunare, i to sve stoji skriveno od svijeta. Hoćemo li konačno pokrenuti arheološki turizam u pogledu prapovijesne i megalitske kulture? Već puno kasnimo i kaskamo za ostalim mediteranskim zemljama, imamo toliko toga pokazati svijetu, a sve nam stoji skriveno i propada. Bunari u Mravnici čekaju da se očiste, obnove, oplemene i pokažu svijetu, da vratimo život u naša mala mjesta odakle smo svi potekli.

Vinko Klarić, slobodni istraživač iz Šibenika, 2. studenog 2021.